Drugi je dan. Prokleta Sava. Voda je prodrla u kuće, dvorišta, ljudi su na ulicama, vojska, policija, građani baš svi...svi se bore.
– Ovo je gore nego u ratu, kaže 46-godišnji Mladen Bondi. – Ispričavam se, u istoj sam robi od jučer – kaže prije početka razgovora. Pravimo se da to ni ne primjećujemo. Njegovo selo prvo je bilo na udaru – Lekneno. Nije, kaže, bilo ni upozorenja, niičega. Samo je stigao obitelj ugurati u automobil i – krenuti. Noćili su u središtu Velike Gorice.
– Podrum je krcat vode, a u podrumu sin ima strojeve. On je grafičar, ima svoju malu tiskaru. Eno ga na traktoru je krenuo u selo. Kaže da je strašno. Vodom plivaju životinje, sve je odvratno prljavo, kaže dok stojimo na polovini Črnkovca.
Sava se povlači
Pogled mu je uperen samo u vodu... Sunce je, možda se sad voda povuče, iza leđa nam kalkulira dječak od nekih deset godina.
Voda se povlači – kreće vijest koja svima daje vjetar u leđa. Kratko veselje tek da odagna grozotu što čeka sve kada se voda stvarno i povuče.
– Sava se vraća u korito. Nasipi su sigurni, nad kartu nagnut komentira Damir Trut, ravnatelj DUZS-a. Kaže kako svaki sat Sava opada za šest centimetara, treba još pola metra kako bi prestala prelaziti u poplavljena područja na dijelovima na kojima su nasipi popustili. To se pak očekuje krajem dana. No agonija time ne prestaje. Naime, sva izlivena voda koja je i poplavila naselja teče i dalje.
Poplavile ih dvije rijeke
Najgora je situacija jučer bila u selu Čička Poljana, a već za popodneva krenule su pripreme obrane sela Kuča. Konfiguracije terena u Čičkoj Poljani takva je da će se tamo voda najduže zadržati. Na precrpnoj stanici postavljaju se dodatne pumpe za vodu kojima će se voda iz tog sela koja se tamo slijeva ispumpavati u kanal Sava-Odra.
I drugog dana evakuacije su gotovo bile pitanje minuta. Telefoni su zvonili neprestano, čamcima se probijalo u odsječene dijelove.
– Još kasno sinoć nadala sam se da neće do moga sela, tiho kaže Snježana Latinči iz Ribnice. No, njezina kuća s koje strši bojom napisan 155, kućni broj sa svake je strane zarobljena vodom. Sve uređaje i dio namještaja preselili smo na kat, ali sad idem moliti vodu.
Iz kriznog stožera naglašavaju kako je voda iz gradskog vodovoda sigurna za piće, ali upozoravaju da vodu iz privatnih bunara nikako ne smiju koristiti za piće.
- Sin je u dvorištu našao uginule zmije i štakore koji plutaju Savom. Bojim se zaraza. Bože, tko zna kada ćemo moći piti tu vodu, pita se Mladen Bondi.
Na cesti između dva sela i jučer smo zatekli Gordanu B. Baš kao i prekjučer ona je sa svoje četvero djece stajala i plakala. Ni danas nije rekla ni riječ.
Zarobljen u Čičkoj Poljani ostao je i Zoran Žic, tajnik DC-a za odnose s javnošću.
– Nisam stigao ni pobjeći. Naše je selo zarobljeno s dvije strane, kod nas se izlila i Sava i Odra. Trenutačno sam u potkrovlju kod susjeda zajedno sa svojom obitelji. Situacija je teška, meni je baš sve potopljeno, a u dvorištu je sigurno metar i pol vode. Na tavanu nas je puno, a ostalo nam je još samo litra pitke vode – rekao je Žic. Pomoć u poplavljena sela stiže stalno, nosi se hrana, voda i mlijeko...no da bi se probilo do kuća treba vremena.
Sad se vidi da novac koji svi uplaćujemo za slivne vode, silne naknade i doprinose netko godinama krade i stavlja na privatne račune. A mi i dalje plaćamo bandi lopovskoj i nije nam ni tragedija dosta da dođemo k sebi i kažemo: dosta pljačke. Vratite pokradeno! Ali preglupi smo da nešto poduzmemo, opet ćemo šutjet i trpjet.