Bune se u Podsusedu. Galame u Brezovici. Prosvjeduju u Sigetu, Sopotu, Središću, Trešnjevci...
Gotovo da nema dijela Zagreba u kojem se stanovnici nisu pobunili zbog gradnje nekog objekta u posljednjih godinu-dvije. Trend građanskih buna zahvatio je očito hrvatsku metropolu, pa je gotovo neobično kad u gradu nikne zgrada, trgovački ili poslovni centar a da se nitko nije bunio. Dok su neki opravdani zbog straha za zdravlje stanovništva, poput prosvjeda zbog spalionice u Resniku, kod drugih nije potpuno jasno što im smeta. Neki se, primjerice, uopće ne informiraju protiv čega se točno bune. Poneseni “prosvjednim valom”, bitno im je samo da dođu na određena okupljanja kako bi doprinijeli što većem broju okupljenih. No činjenica je da su prosvjedi u Zagrebu postali jedini način da vladajući čuju riječ i želje građana, koji postaju sve glasniji u borbi za svoja prava.
A kad jedni vide da je u susjednom kvartu buna “upalila”, i drugi iskoriste priliku kako bi na jednak način progurali svoje. No često je to vlak bez kočnica na koji se ukrcaju i oni koji žele progurati vlastite interese, pa bune iskoriste kako bi ih skrili iza velike mase. Iako se takvi prosvjedi obično vrlo brzo “ispušu”. Doduše, neki će reći da su takav trend prouzročile same gradske vlasti, o čijim netransparentnim poslovima svakodnevno slušamo u medijima. Prečesto su se građani osjetili prevarenima, pa ponekad i pušu “na hladno”. Kao u svemu, potrebno je znati razdvojiti žito od kukolja i razlučiti za što se vrijedi boriti, jednako kao što bi Grad Zagreb morao prepoznati koje su bune one na koje ne smiju ostati ravnodušni. Jer kad se stalno netko buni i diže buku zbog nečega, zna se dogoditi da ga na kraju više nitko i ne sluša. Da bi Zagreb funkcionirao, trebalo bi stati na kraj igranju “pokvarenog telefona”. Dječja je to igra koja je namijenjena najmlađima, a ne odraslim ljudima koji bi, čini se, i s jedne i druge strane trebali poraditi na komunikaciji.
Draga Petra, da tebi pod prozorom Bandić namjerava sagraditi prihvatilište za obradu građevinskog otpada koje sa sobom povlači buku od razbijanja šute, prašinu u kojoj tko zna čega sve ima i gomilu kamiona koji to sve navoze - ti bi se prva bunila i dizala bune. U ime sve djece kojima će ovo nabrojeno naškoditi - može te biti sram. Ako misliš drugačije, slobodno dođi sa svojima najdražima živjeti u Podsused i tada ću možda razumijeti da si ipak u pravu.