Najglasnija je tišina, rekli bi mnogi mudri ljudi, a u slučaju sljemenske žičare sljedećih bi se tjedana buka dići mogla oko šapta. Kako? Pa ako govorimo posve tiho, onako kako to čine ljubavnici na jastuku ili klinci koji si na testu pomažu s odgovorima dok profesor ne gleda, iz usta nam izlazi otprilike 15 decibela. A iznos je to koji gondole na Medvednicu priječi u dobivanju posljednje, devete dozvole za put prema vrhu gore.
Može li ispod 50? Teško
Državni inspektorat zadužen je za odobravanje tog zadnjeg papira Gradu, a problem je nastao, kažu barem tako u Poglavarstvu, zbog članaka u pravilniku o buci jer su se sanitarni inspektori “uhvatili” jednog tumačenja, a trebali su drugog. Objasnit ćemo. Pročelnik Gradskog ureda za prostorno uređenje Dinko Bilić kaže da se pri izmjeri buke kod žičare treba voditi člankom sedam Pravilnika o najvišim dopuštenim razinama buke u sredini u kojoj ljudi rade i borave jer to je paragraf koji govori kako “novoizgrađene građevine prometne infrastrukture” mogu danju proizvoditi 65 decibela, a noću 50. Da je žičara ništa drugo no građevina prometne infrastrukture, veli Bilić, potvrdili su stručnjaci s Građevinskog i prometnog fakulteta. E, ali Državni inspektorat, parafraziramo opet Bilića, želi da se buka mjeri po člancima pet i šest, koji kažu da “imisija buke koja bi nastala od novoprojektiranih građevina” u zonama mješovite, pretežito stambene namjene danju može biti 50, a noću 40 decibela. Pogađate, buka koja je izmjerena kod žičare iznad je 50, odnosno primjenjuju li se zaista netom spomenuti članci, cijeli sustav žičare morat će se prilagođavati. Ali kako se Grad i Inspektorat onda ne mogu dogovoriti koja se razina buke na kraju može proizvoditi, odnosno koji je članak pravilnika mjerodavan? Elaborat je odgovor.
Dokument iz 2018. koji je Grad morao napraviti ne bi li za žičaru dobio građevinsku dozvolu. U njemu je, doznajemo, sukladno Zakonu o buci, navedeno da će decibeli biti usklađeni s člancima pet i šest, a potvrda, odnosno dozvola za izgradnju izdana je upravo na temelju tog elaborata. A za tehnički pregled, tj. za krajnju dozvolu za rad žičare, ispunjeni moraju biti preduvjeti upravo iz njega. Izvještaj mjerenja, kažu naši izvori, Grad nije predao na prvom tehničkom pregledu 9. ožujka, a nakon toga predali su onaj koji je buku okoliša mjerio prema članku sedam, a ne onima koji pišu u elaboratu. I tu je nastao glavni spor, iz kojeg se potegnulo i pitanje potencijalne gradnje bukobrana oko žičare kao posljednje solucije. Ali znali su da će u tom grmu biti zec, poručili su jučer iz Grada, pa su napravili izmjenu elaborata kojom je, kaže pročelnik Bilić, ovlašteni projektant 5. svibnja potvrdio da “akustičkim proračunom prema izrađenom računalnom modelu nisu ustanovljena prekoračenja dopuštenih razina buke predmetnih izvora buke na rubu prometnog koridora sukladno projektnom zadatku”. Izmjene su jučer Inspektoratu i dostavili, a mi smo se pozabavili i samim decibelima, odnosno pitanjem može li se bez preinaka sustava gondola i stanica buka smanjiti na 50 decibela, koliko bi, prema člancima pet i šest, ona trebala biti. Teško.
Poslužili smo se istraživanjem TransLinka, svojevrsnog ZET-a koji djeluje u više svjetskih zemalja, a koji je studiju buke proveo na žičari za kanadsku planinu Burnaby. Tipični je to sistem gondola, kažu u TransLinku, koji je izmjerio da je u strojarnici donje postaje, u koju smiju samo zaposleni, buka oko 88 decibela, na mjestu za ukrcavanje putnika 75, a 20 metara izvan stanice 65. Same gondole, inače, pojedinačne motore nemaju, tako da je vožnja žičarom za putnike uglavnom svuda bešumna.
Plus je u najtišem kvartu
Još jedna “caka” oko buke krije se u Podsljemenu, a to je činjenica da je upravo ta gradska četvrt najtiša u metropoli. Prema karti buke grada Zagreba, Podsljeme je jedini dio metropole u kojem danju buka ne prelazi 70 decibela, s tim da najveći broj stanovnika te četvrti živi na području na kojem je dnevna buka između 55 i 65 decibela. Noću je još tiše pa je spomenutih 65, što je otprilike jačina normalnog razgovora, najviša razina buke koja će se čuti u Podsljemenu. Upravo tišina i mir podno Medvednice mogao bi biti i jedan od glavnih razloga što su se tamošnji stanari i žalili da im je žičara preglasna.
Još će odlučiti da nju presele na mjesto stare, tamo nije nikom smetala