Kod njega se možemo zezati i smijati, nema štrebanja i ozbiljnosti, a stalno nešto novo stvaramo. Spojio je zabavu i učenje i zato ga volimo – tako učenici Srednje strukovne u škole u Samoboru govore o svom omiljenom nastavniku Ivanu Vlainiću.
Njegov laboratorij, kažu, za njih je poput dnevnog boravka, učenje doživljavaju kao igru, a tamo rado zalaze i poslije škole da bi na brzinu nešto isprogramirali ili nacrtali. Vlainić predaje praktični dio elektrotehničkih predmeta trećim i četvrtim razredima, a u posljednjih je 20 i kusur godina svoje karijere mentorirao pravu malu vojsku nadarenih inženjera, inovatora, programera, robotičara i poduzetnika.
Najbolji u Ženevi, Seulu...
Jedan od njegovih bivših učenika je i tvorac najbržeg električnog automobila na svijetu Mate Rimac.
– On je bio talentiran učenik, no svake godine u svom razredu imam barem dvoje-troje djece s jednakim potencijalom. Velika većina njih poslije upiše FER ili strojarstvo i imaju uspješne karijere – ponosan je Vlainić, a njegove tvrdnje dokazuju priznanja i medalje koji zauzimaju cijeli veliki ormar učionice. S inovacijama poput 3D znanstvene podmornice na glasovno upravljanje i letjelice koja je ujedno i detektor mina, mladi inovatori iz Samobora oduševili su programere u Silicijskoj dolini, osvojili su prvo mjesto na sajmu inovacija u Ženevi, a dobili su i zlatnu medalju i posebno priznanje Korejske agencije za promociju inovacija. Za svoj rad s nadarenim učenicima Vlainić je dobio i priznanje hrvatske predsjednice. Odlikovan je, naime, 2017. godine Redom Danice hrvatske s likom Nikole Tesle.
A tajna svih tih uspjeha, pričaju Vlainić i njegovi učenici, pristup je radu. U njegovu se kabinetu šarafi, lemi, sastavlja, programira i dizajnira sve u šesnaest, no atmosfera je opuštena i nema osjećaja pritiska ili očekivanja.
Iz igre stvaramo velike stvari
– Mi se zapravo igramo i iz toga nastaje nešto veliko. Koliko se samo puta dogodilo da smo ostajali u kabinetu i iza 11 navečer jer smo se toliko zabavljali da smo zaboravili na vrijeme – smije se Vlainić. Njegovi učenici, kaže, nisu uvijek isprva zainteresirani za rad, no ključ je u tome da im objasni kako da dosadnu teoriju s kojom dolaze na nastavu pretvore u nešto zanimljivo i korisno.
– Kad shvate što zapravo mogu napraviti sa svojim dosadašnjim znanjem, gotovo da više i ne izlaze iz kabineta – objašnjava ovaj nastavnik, koji je svoj rad s nadarenim učenicima započeo sasvim slučajno. U Srednju strukovnu školu Samobor došao je prvi put kao profesor na zamjeni 1996. godine, a 2001. godine primljen je za stalno. Odmah je počeo voditi učenike na natjecanja i postizati velike uspjehe. U međuvremenu je broj natjecanja sve više rastao, projekti su bili sve veći, a Vlainić je kasnije osmislio kurikul i projekt “Pametna kuća”. Prvi je to takav predmet u Hrvatskoj, a na njemu učenici stvaraju sustav s pomoću kojeg bilo tko može podesiti grijanje i osvjetljenje svoje kuće putem mobitela ili računala. Vlainić je u svoju školu uveo i predmet Aditivne tehnologije, gdje učenici uče o 3D tehnologijama. Sve to, kaže, bila mu je viza za dobivanje sredstava od 5 milijuna kuna, s kojima je škola dobila novi blok učionica. U tom novom bloku nalazi se i njegov Inovacijski kabinet koji je, kaže njegov učenik Valentin Orešković, mjesto kamo mogu doći i raditi kad god požele, i njihova oaza za bijeg od svakodnevnog stresa.
– Želim upisati studij mehatronike i rad ovdje daje mi sve što mi treba da budem uspješan u tome – ističe. A što profesor Vlainić najviše voli u svom poslu?
– Kad vidim nasmiješena lica svojih učenika nakon što stvore nešto novo. To je najveća nagrada koju mogu dobiti – odgovara uz osmijeh.
U svakom kukolju se pronadje i po koje zdravo zrno! Tako bih mogao prokomentirati hrvatsko školstvo opčenito od vrtica pa do fakulteta