S noge na nogu, a u glavi se broje prijeđene Tomićeve stube. Baš one koje spajaju Donji i Gornji grad. Pogled na lijevo otkriva samo prazne tračnice. Ni ne može se ništa osim tračnica i vidjeti, jer poznata uspinjača, jedno od najstarijih prijevoznih sredstava Grada Zagreba i gradski simbol, već oko dva mjeseca ne vozi. Prvi je to put u njenoj povijesti, točnije otkako je 1890. godine puštena u promet, da stoji!
Politička prepucavanja
I to ne zbog remonta, koji svake godine zaustavi uspinjaču na otprilike dva tjedna ili kvara, nego, tvrde nam naši sugovornici upoznati sa situacijom, političkih prepucavanja. I to prepucavanja koja uopće nemaju veze sa samom uspinjačom nego odnosima unutar Zagrebačkog holdinga.
Naime, na zadnjoj sjednici skupštine Holdinga trebala se donijeti odluka o doregistraciji uspinjače kako bi mogla legalno prometovati. No to se nije dogodilo jer je sjednica skupštine Holdinga otkazana. I to zato što se na njoj nije pojavio Dragan Kovačević, koji je u skupštini preuzeo mjesto Joze Radoša.
Nova šansa za održavanje sjednice skupštine Holdinga trebala bi biti za desetak dana. Barem tako kažu iz Holdingove uprave. No, još se ne zna hoće li na nadolazećoj sjednici skupštine odlučivati o toj točki. Dnevni red tek se treba utvrditi. Što da dotad rade stanari Gornjeg grada ili turisti kojima je u itineraru kao jedna od gradskih atrakcija i vožnja uspinjačom?
Kako do Gornjeg grada?
Jedine mogućnosti su im stube ili pak vožnja izvanrednom autobusnom linijom. I dok stube za starije građane Gornjeg grada nisu opcija, ni autobus nije sretnije rješenje. Vozi, naime, svakih pola sata, dok je uspinjača, iako 122 godine stara, vozila svakih deset minuta.
Uspinjaca? Kome treba uspinjaca? Bolje da gradani koriste stepenice, dobro je za kardio-vaskularni sistem. A turisti jos uvijek mogu kupiti razglednicu uspinjace i oni samo stvaraju guzvu. I uspinjaca trosi struju i treba je uzdrzavati i sve to kosta novaca. Zna Holding sta radi, nisu oni glupi.