Stanari Jurišićeve 8: Prvi smo obnovili i protupotresno ojačali zgradu u centru Zagreba

Nakon što je tog 22. ožujka metropolu zatreslo na 5,5 Richtera, zgrada u Jurišićevoj 8, u samoj blizini glavnog trga, potpuno je popucala. Raspuknula se stara žbuka u stubištu, “dobili” su i zidovi te stropovi u stanovima. A jedna od vlasnica prvo je u nemoći dva dana plakala nad stanom i zgradom.

– Što mi vrijedi da stan saniram i konstrukcijski ojačam, a stan ispod i iznad ili pored, kao i zajedničko stubište, dimnjaci, krov i temelji ostanu netaknuti, povezani već trusnom žbukom i starim mortom? – pitala se dok je razmišljala kako riješiti problem “načete” zgrade sagrađene 1890. godine.

Sanirali i zidove okolnih

Odlučila je stoga Viktorija Ćurić okupiti sve suvlasnike, njih devet, kao i korisnike poslovnih prostora, kako bi im pojasnila koliko je važna cjelovita obnova. Sve je olakšala činjenica da su ona, inače pravnica, i suprug Luka građevinski poduzetnici, a Luka ujedno i 17 godina radi u “građevini”. Stoga su njihovi susjedi, kako kažu, bili “mirni” da će radovi biti izvedeni kako treba, da će majstori napraviti solidan posao jer će imati svakodnevan stručni nadzor, ali i pomoć.

Olakotna je okolnost bila što su supružnici Ćurić za zgradu, kad su prije tri godine uređivali stan koji iznajmljuju kao apartman, izvadili sve “papire” koji se čuvaju u Državnom arhivu u Zagrebu kako bi se uvjerili da može “izdržati nevolju”. Božja providnost ili sudbina, kako god to zvali, činjenica da su već imali stare dokumente s kraja 19. stoljeća koje je od potresa iznimno zahtjevno za izvaditi jer je i zgrada u Opatičkoj na Gornjem gradu, gdje stoji arhiv, jako stradala u potresu, sve to dalo im je vjetar u leđa da čim prije krenu s obnovom, koja je počela već u travnju. Sad, gotovo godinu dana od potresa, mogu se pohvaliti, kažu, da su prva zgrada koja se uspjela sanirati iz temelja i protupotresno ojačati. Da su napravili dobar posao shvatili su poslije petrinjskog potresa 29. prosinca, nakon kojeg su prošli doslovce netaknuti.

– Nismo mogli vjerovati. Toliko je drmalo i njihalo, majka i ja smo se zagrlile i zažmirile, a kad smo otvorile oči, vidjele smo da nema nijedne pukotine – kaže Melita Valentić Peruzović, jedna od stanarki, čija je 96-godišnja majka ostala zarobljena u stanu nakon proljetnog potresa pa su je morali izvlačiti vatrogasci jer su se ulazna vrata zaglavila. Sada, dodaje, mirno spavaju. A što su sve morali napraviti da bi došli do ove faze? Prvo se, odmah nakon proljetnog potresa, krenulo u analizu, detektirana su oštećenja, statičari su proveli dodatna istraživanja kako bi utvrdili u kojem su stanju grede i strop.

– Imali smo sreću što je zgradu projektirao arhitekt Martin Pilar, učenik Hermana Bolléa, koji je aktivno sudjelovao u protupotresnoj obnovi nakon potresa 1880. godine. Zgradu je naručio neki jako bogat čovjek i građena je tada najmodernijim tehnikama, a kako je izgledala u originalu, vidjeli smo na fotografiji iz 1910.-ih, koju je suprug našao u Muzeju grada Zagreba. Pomoglo je i što ima ravni krov, koji je nakon potresa ostao konstrukcijski neoštećen, za razliku od kosih krovova kakvi su na većini zgrada u centru, zbog kojih su one “nadrljale” – kaže Viktorija Ćurić, dodajući da je zgrada dobila “zelenu” naljepnicu, što znači da nemaju pravo tražiti refundaciju od Fonda za obnovu, iz kojeg se sufinancira sanacija samo “crvenih” i “žutih”, no nisu se željeli, dodaje, na to oslanjati jer joj je bilo jasno da naljepnica, ako opet zadrma, lako promijeni boju.

Nitko vam neće ništa servirati

– To se i dogodilo mnogim zgradama nakon prosinačkog potresa – kažu stanari Jurišićeve 8, koju su prilikom obnove skinuli “do gola”. Tukla se žbuka, opeke su se “oreškale”, odnosno čeličnom se četkom skinuo sloj od dva centimetra, isprale su se pod tlakom, povezale mortom s vlaknima te ponovno zažbukale. Postojeće zatege su popravljene te tretirane antikorozivnim sredstvom i umetnute dodatne. Ojačan je i zabatni zid, a sanirala su se i dva zabatna zida susjednih zgrada koji su “prijetili” njihovom krovu. Sanirali su i dimnjake, ugradili kondenzacijske bojlere, mijenjali instalacije dovoda i odvodnje vode...

– Mnogo toga smo sami izveli, suprug je provlačio optiku, radio “limariju”, montirao klime, susjedi su tukli žbuku, bilo je i “zdrave svađe”, ali uvijek bismo se na kraju dogovorili – govori Viktorija Ćurić, dodajući da su sve radili prema projektu koji je izradila arhitektica Snježana Žulj, koju su odabrali jer se godinama bavi istraživanjima o sanaciji ojačanjima, kako ratom, tako i potresom pogođenih kulturno-povijesnih građevina, a radila je i na revitalizaciji Iloka, Vukovara i Vučedola.

– Nismo se poznavale prije, no u proteklom razdoblju smo se povezale, kao što smo se zbližili svi u zgradi – kaže Viktorija, a Snježana Žulj dodaje da ju je znala zvati već od sedam ujutro, ali i kasno navečer. Tjedno je Viktorija znala imati i po 20 sastanaka, nekad i četiri ili pet u danu, a dosad ih je bilo, kaže, na tisuću. Više i ne zna broj institucija koje je posjetila, a poslala je na desetke tisuća mailova i SMS-ova. Već 27. ožujka formirala je WhatsApp grupu u kojoj su svi stanari, a unatoč tome što u Jurišićevoj ne živi, već iznajmljuje apartman, ondje je bila svaki dan po nekoliko puta. I radnike izvođača, tvrtke Futura Sesvete, poznaju sve poimence, a oni su ih, slažu se susjedi, uveseljavali dok je obnova trajala. Huso i Haso, koji su i jučer bili ondje, sad rade na pročelju koje će, nadaju se, zasjati za četiri mjeseca. Uza sve što je radila, Viktorija im je znala i skuhati grah, a i susjedi su uskočili kad je bilo potrebno.

Većina ih se, njih 90 posto, i iselilo već 20. travnja, neki su, poput Matije Đambića i njegove majke, otišli u podstanare, a dio ih je, poput supružnika Peruzović i Zdenke Thune, odsjeo kod djece, dio kod obitelji i rodbine, po vikendicama... Selili su se, reći će, kao nomadi mjesecima. A morala je Viktorija tražiti i od države, u čijem je vlasništvu 36 posto stambeno-poslovnih prostora, da potpišu odobrenje za kredit od 1,4 milijuna kuna koji će putem pričuve otplaćivati 15 godina. Dio novca za obnovu dat će i najmoprimci koji su u državnim prostorima, poput Anite Kandare koja drži trgovinu s opremom za bebe, a projekt je to, izračunali su, koji je vrijedan dva milijuna kuna.

– To što smo u građevini pa smo dali materijal, logistiku i ostalo te što smo krenuli odmah, kad cijene nisu bile prenapuhane, uštedjelo nam je dodatnih milijun kuna – kažu supružnici Ćurić. Svojim sugrađanima poručuju da, žele li obnoviti zgradu, moraju “gristi”, bez obzira na prepreke, kojih je na tisuće.

– Jer nitko vam neće ništa servirati na pladnju – kažu.

Posla u centru još ima puno, svjesni su, a i dalje osjete oni i još više susjedi koji nisu obnovili svoje zgrade, svaki prolazak tramvaja.

– Pozivamo gradonačelnika da izmjeri vibraciju i buku jer to nitko nije učinio od petrinjskog prosinca, a trese se i do Europskog trga – zaključuju. •