Vijetnamska svinja lutalica za kojom su tragali čak nekoliko puta, vrana koja svakog proljeća na Knežiji napada isključivo bicikliste, žabica u fitness centru koja je u dojavi opisana kao velika zmija i hvatanje egzotičnog primjerka nosatog rakuna, prvo takvo u karijeri, samo su neke od zanimljivih lanjskih intervencija ekipe zagrebačkog Skloništa za nezbrinute životinje u Dumovcu. Po njihovu je broju 2022. bila rekordna, a hvatači, za koje ne postoji radno vrijeme pa su dostupni 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu i tako svih 365 dana u godini, lani su na teren izišli čak 3022 puta, što je gotovo 800 intervencija više nego 2021.
Bez pitona, no bilo je sljepića
– Otprilike polovica prošlogodišnjih intervencija odnosila se hvatanje pasa i mačaka, a u ostalima su bile divlje i strogo zaštićene životinje, kao što su rakuni, afrički tvorovi, nutrije, srne, lisice i slično – kaže voditelj terenske ekipe Darko Ozmec.
Dodaje i kako, za razliku od godine prije, lani nisu imali intervencija hvatanja pitona, ali su zato prvi put imali slučaj traganja za nosatim rakunom, kojeg Zagrepčani mogu vidjeti isključivo u Zoološkom vrtu jer ga je u Hrvatskoj ilegalno držati kao kućnog ljubimca.
– Imali smo dojavu građana da je viđen na području Markuševca i izgleda da je bio nečiji kućni ljubimac jer nema drugog objašnjenja kako se ondje našao. Vrsta nije agresivna i ne reagira na ljude, ali strah je uvijek prisutan, posebice kada se takvu životinju vidi u gradu – ističe Ozmec. Odbjeglog su nosatog rakuna pronašli u ograđenom dvorištu, podno stabla jabuka koje su ga onamo vjerojatno i namamile. Krzneni ljubimac, ističe, nije bio ozlijeđen te je prevezen u oporavilište ZOO-a.
Vijetnamska je svinja pak čest ljubimac u Hrvatskoj, ali kada posve sama luta proplancima u okolici nedovršene Sveučilišne bolnice u Blatu, šetačima također izaziva nelagodu. Za taj je slučaj, govori Ozmec, stiglo čak sedam dojava, po jedna svakih nekoliko sati. I terenska se ekipa svaki put zaputila u potragu, ali kada bi došla na mjesto gdje je viđena, svinja bi “nestala”. Na koncu su je, dodaje, pronašli u ograđenom dvorištu nedaleko od bolnice, gdje je i ostala.
Nerijetko dobivaju dojave i o “opasnim zmijama otrovnicama” za koje se ispostavi da su potpuno bezopasni sljepići ili pak bjelouške, ali kako su u strahu velike oči i u nedostatku znanja, neki vide i “opake kapitalce”.
– Iz tog razloga već godinama pokušavamo educirati građane da razlikuju otrovnice od bezopasnih zmija te da su one zapravo vrlo korisne, posebice ako imate vrt, jer se hrane glodavcima – objašnjava Ozmec.
Tako su lani u rujnu zaprimili dojavu iz jednog fitness centra na Vrbanima, čiji su zaposlenici ugledali glavu “zastrašujućeg stvora” koja je virila ispod namještaja. Po dolasku na teren dumovečka je ekipa ustanovila da je zapravo riječ o žabici manjoj od dječje šake.
Česte dojave bile su povezane i s redovitim divljim šetačima na zagrebačkim ulicama, veprovima, koji se u naseljena područja najčešće spuštaju u potrazi za hranom, ali hvatači u takvim slučajevima nailaze na problem.
– Naša terenska ekipa ne može izaći na teren jer ih mi ne smijemo dirati, već moramo obavijestiti nadležnu veterinarsku službu. Oni tada procjenjuju što mogu napraviti, a ono što savjetujemo građanima jest da, ako su u autu, počnu trubiti i otjeraju ih – ističe Ozmec.
Nešto što se pak ne viđa svakodnevno jest srna koja galopira ulicama strogog centra grada. S takvim su se slučajem susreli lani u rujnu, kada je jedna utrčala u pravosudni kompleks na križanju Ilice i Selske. Potjera je trajala gotovo četiri sata, a kada su je napokon stjerali u kut, prekrili su je dekom kako bi se umirila.
– Kada su srne u pitanju, najvažnije je najprije provjeriti okolinu u kojoj se nalazi. Primjerice, postoji li neka prometnica u blizini jer će često od straha izletjeti na cestu. Treba provjeriti i da nema opasnih predmeta na koje bi se mogla ozlijediti i ima li možda izlaza u šumu. U tom slučaju najbolje ju je pustiti da sama izađe jer su srne izrazito plahe životinje. Ako se jako prestraši ili uzbudi, srce joj može stati i uginut će – objašnjava Ozmec.
Mastif vjerni “bodyguard”
Na dnevne intervencije najčešće idu u paru, ovisno o situaciji, a u noćnoj je smjeni za sve dojave zadužen jedan hvatač, pri čemu ih uglavnom, kažu, kontaktira policija. Dominik Matusina, koji je također član ekipe iz Dumovca, dežurao je tako kada im je dojavljeno da su se dva velika psa, srednjoazijski i njemački ovčar, odlučila sama zaputiti u šetnju pritom preplašivši Zagrepčane.
– Pronašao sam ih u nekom dvorištu i na dva velika i “opasna” psa, ja sam imao jednu sajlu na štapu i jednu uzicu. Bliži mi je bio njemački ovčar i oprezno sam mu prišao, a on je počeo mahati repom i skakati po meni. Na kraju sam zaključio da su velike maze – opisuje Matusina te dodaje da u prosjeku deset posto pasa u metropoli nije socijalizirano pa se stječu pogrešne predodžbe prema ostalima.
Hvatači često surađuju s policijom, ali i s Hitnom pomoći, a Matusina se prisjetio i slučaja mastifa “bodyguarda” težeg od 70 kilograma. Na teren je izišao s kolegom, na poziv Hitne koja nije mogla prići pacijentu koji je pretrpio srčani udar. Njegov ga je vlasnik, naime, izdresirao da mu bude osobni čuvar i pas je vjerno ležao pokraj njega na krevetu, režao i lajao. Bojali su se prići pa su hvatači mastifa morali sedirati.
Terenska ekipa zagrebačkog Skloništa za nezbrinute životinje trenutačno broji šest članova, a mreža, sajla, povodac, rukavice, kuka za zmije i očitač čipa za pse osnovni su im alati koje uvijek moraju imati u kombiju. Kada nisu na intervencijama, kažu, pomažu kolegama u Dumovcu i brinu se o četveronožnim stanovnicima azila.