Počeci uistinu jesu teški i izazovni. Zato sam odmah se pripremila dok sam kročila u hrvatsku inačicu globalnog pokreta Veganuary, u sklopu najveće ekološke akcije u Hrvatskoj nazvane Rezolucija Zemlja koju je pokrenuo Večernjak, da će biti kušnji i prepreka, ali jednako tako zanimljivo iskustvo. Prvi tjedan mog vege mjeseca, ukratko, prošao je relativno brzo i bezbolno, ali i začuđujuće ukusno.
Ono što mi je odmah proletjelo kroz glavu dok sam se prijavila za izazov jest da moram u kupnju pod hitno jer nemam u frižideru ništa vegansko. Barem sam tako mislila. Prokopajući hladnjak sam shvatila da zapravo imam puno povrća, voća, maslinovo ulje, pa čak i veganski maslac, samo što nisam to zamijetila do tad. Prvo što sam napravila su bile cimet rolice jer zašto ne bi desert došao na početku? Ispale su identične kao i one koje sam ranije radila, jedino što sam koristila veganski maslac i nisam ih premazala jajima na kraju. Čak su mi i cjenovno ispale jeftinije jer nisam jaja koristila.
Što se tiče mlijeka, znam da rižino izbjegavam u širokom krugu jer sam mu dala šansu već ranije, ali nikako mi ne odgovara. Bademovo je zato odlično, fino i kremasto, a našla sam na akciji i sojino koje je bilo devet kuna litra. Skuplje je od kravljeg, ali nije ni tolika razlika. Ono koje me ugodno iznenadilo je definitvno zobeno mlijeko. To je zapravo prednost u veganstvu što svaki dan i u svakom kolaču mogu koristiti drugačiju vrstu mlijeka koja, barem po meni, paše super uz različite stvari. Za kavu mi je, primjerice, najbolje zobeno i sojino, a bademovo za kolače. Dakle, kava je riješena. Za doručak sam nastavila zapravo jesti slično kao i dosad, zobene pahuljice, neko voće ili pak kruh i neki namaz. Doduše, ne mliječni, nego od povrća, ali je jednako ukusan i nekoliko kuna skuplji.
A od onih "konkretnih" stvari, složila sam, primjerice varivo s puno povrća koje je zapravo vrlo zgodno jer se može jesti dva ili tri dana, ovisno o tome koliko se pripremi. Također se vrlo jednostavno priprema. Dinsta se luk, dodaje se povrće, začini i zalijeva se s vodom. Ja sam dodala i malo crvenog vina, a ima i drugih trikova te sastojaka koji se mogu staviti te se lako pronađu na internetu. Zapravo je ova tranzicija na veganstvo bila dosta laka, ali to je možda do mene jer i inače mi je prehrana bogata povrćem i voćem pa često spremam, primjerice, razne krem juhe i nešto na žlicu. Doduše, nedostaje mi riba, ali trudim se ne misliti na to.
Na mail su mi, od Veganopolisa, odnosno hrvatske verzije Veganuaryja koju su pokrenuli Prijatelji životinja, svakog dana stizali novi recepti, savjeti i dosta informativna štiva o veganstvu i održivom načinu življenja, a dobila sam i svoju vegan buddyicu. Dodijeljena mi je Emanuela Poturica iz udruge koja je i sama dugogodišnja veganka. Odgovorila je na sva moja pitanja, koliko god možda se činila da su blesava, a čak je i prošetala do placa sa mnom te mi pokazala gdje ima veganskih restorana i kafića koji poslužuju biljno mlijeko. Sve preporuke, uzgred, za VeganKo u Masarykovoj gdje sam probala veganski burger s tartufima. Toliko sočan burger, moram priznati, nisam dugo jela.
Ono što me je iznenadilo jest da vegani izbjegavaju i palmino ulje jer je, kako mi je rečeno, industrija uzgoja palmina ulja glavni krivac za masovno krčenje šuma, uništavanje staništa brojnih životinja, klimatske promjene, okrutnost nad životinjama i zloupotrebu prava autohtonog stanovništva u zemljama u kojima se proizvodi.
"Velike površine svjetskih prašuma uništavaju se kako bi se napravile plantaže ovih palmi pri čemu se uništava bioraznolikost i ekosustav zemalja, posebno Indonezije i Malezije iz kojih dolazi 85 % palmina ulja, dok mnogim životinjskim vrstama zato prijeti izumiranje. Najugroženiji su orangutani, a zatim azijski slonovi, sumatranski nosorozi, tigrovi i medvjedi. Trenutačno se čak trećina svih vrsta sisavaca u Indoneziji smatra kritično ugroženima zbog neodržive proizvodnje palmina ulja te nasilnog krčenja životinjskih staništa. Više od 90 % staništa orangutana uništeno je u posljednjih 20 godina, a zbog proizvodnje palmina ulja svake godine ubije se 1000 – 5000 orangutana. Ranih 1990-ih u divljini ih je bilo oko 315 tisuća, danas ih je manje od 50 tisuća, najviše zbog palmina ulja. Neki su živi zapaljeni, a neke ubiju ljudi zaduženi za krčenje prašuma. U samo 75 godina, s lica Zemlje izbrisano je zbog industrije palmina ulja i 80 % sumatranskih slonova. Zato čitaj deklaracije i izbjegavaj proizvode s palminim uljem", navode iz udruge Prijatelji životinja.
Pratite svaki tjedan novi dnevnik sudjelovanja Mateje Ježovite u Vegenaryju.
Ma podržavam svakoga u osobnom odabiru, ali kako se možeš odreći mesa? Pečeno, pohano, s hrskavom kožicom, kuhano, topi se u ustima, dinstano, s prilozima ili bez, mlijeko, vrhnje, maslac, kuhana jaja, omleti, na oko...... Svaka ti čast na karakteru, ja ga glede toga nemam. Volim i voće i povrće na svaki način, ali meso i jednom tjedno morska riba su prioritet.