Prvo malo loptanja, onda i brojalica. Pa zar živimo u dječjem vrtiću?

Mir, mir, mir, nitko nije kriv. Početne riječi poznate dječje brojalice očito su omiljena mantra nadležnih gradskih službi, ureda i tvrtki kada dođe do nekog problema za koji su odgovorni. Pa bi onda voljeli da je mir i da nitko nije kriv, no nismo u dječjem vrtiću, nego u ozbiljnom gradu.

Pogreške se, naravno, uvijek mogu dogoditi, no za njih netko mora snositi odgovornost te popraviti štetu koja je nastala. Tako stanovnici Hrvatskog Leskovca već mjesecima čekaju da im se ukaže osoba koja će im objasniti zašto je njihova friško napravljena cesta doslovno propala u zemlju te zašto na rupama uništavaju svoje automobile jer je nitko ne dolazi popraviti.

Ondje su, naime, u proljeće 2016. počeli radovi nakon kojih je naselje na jugu Zagreba konačno dobilo plin, vodu i kanalizaciju. Međutim, prema riječima tamošnjih stanovnika, radovi su odrađeni nekvalitetno pa je cesta počela propadati samo nekoliko dana nakon što je sanirana. Od tada je nitko nije došao popraviti iako se radi o glavnoj prometnici u naselju. Automobili koji pokušavaju izbjeći rupe predstavljaju opasnost za pješake, šahtovi lupaju, ljudi su na rubu živaca, no rješenja nema na vidiku.

Iako je to trebao biti pozitivan primjer dobre koordinacije dvije gradske tvrtke, iz Vijeća četvrti objasnili su kako je problem upravo u tome što su se u isto vrijeme odvijali radovi i na plinu i na vodi i na kanalizaciji. Trebalo se izbjeći duplo kopanje, no rezultat je taj da se na kraju nitko ne može dogovoriti čija je dužnost dovesti cestu u stanje u kakvom je bila prije radova, ako ne i bolje.

No osim dječjih brojalica, čini se da nadležni u Zagrebu jako vole i loptanje pa prebacuju odgovornost jedni na druge, a kako trenutačno stvari stoje, na kraju se neće uspjeti dogovoriti. Stoga će cijeli trošak na sebe morati preuzeti gradska četvrt. Naravno, zbog toga će tužiti odgovorne čim zaključe tko bi to mogao biti. Pa možda ipak živimo u dječjem vrtiću.