Bolje mutno vino nego bistra voda, kažu Talijani, slažu se Zagorci, a izreku svakako žive Zagrepčani. Jer količina vode koja u metropoli godišnje iscuri iz starih i dotrajalih gradskih vodovoda dovoljna je da se napoji, opere, skuha ručak, pa ljeti napuni i koji gumeni bazen... dakle, za još jedan cijeli Zagreb.
Pokazuju to podaci Vodoopskrbe i odvodnje (ViO), u kojima stoji da se čak 50 posto vode koja teče zagrebačkim cijevima izgubi u nepovrat. I ne samo to, nego se te cijevi kvare u prosjeku deset puta – dnevno. Jest, na dan, pa su djelatnici ViO-a, primjerice, u 2017. godini obavili čak 4075 popravaka. Ne bi li se svemu tome stalo na kraj, doznajemo iz Vodoopskrbe, planira se uvođenje satelitskog pronalaženja propuštanja vode u sustavu kako bi se detektirati mogle i nepravilnosti na dubini od čak tri metra, za što će se uskoro raspisati i natječaj vrijedan oko devet milijuna kuna.
Unija kaže da može 20 posto
– Propisi Europske unije jasni su i kažu da u sustavima vodovoda gubici ne smiju biti veći od 20 posto. Mi smo debelo iznad toga već neko vrijeme – govore nam u ViO-u, u kojem su radili i studiju izvodljivosti poboljšanja vodno-komunalne infrastrukture, kako bi nekad u budućnosti mogli upravo iz EU izvući neki novac što za popravke, što za nove cijevi. Podaci iz te studije govore, primjerice, da je 2014. godine u nepovrat otišao 51 milijun kubika vode, godinu poslije 56 milijuna kubika, 2016. godine nešto više od 60 milijuna kubika, dok su 2017. iscurila 62 milijuna. Uzimajući u obzir da prosječna obitelj na mjesec potroši oko 15 kubika vode, ovi su gubici dovoljni da svaki mjesec opskrbe još otprilike 300 tisuća obitelji. Ništa bolja statistika nije ni s popravcima. U 2014. bilo ih je 2999, u 2015. godini 3515, godinu kasnije 4097, a 2017. godine 4075.
– Propuštanja sustava pojavljuju se zbog starosti cjevovoda, slijeganja materijala koje dovodi do pojavljivanja “prirodnih uvjeta” za kvarove, ali i zbog širenja vodoopskrbne mreže te povećavanja potrošnje koji ruše osnovne uvjete, dimenzije i stabilnost cjevovoda – govore nam u ViO-u, pa ističu kako je organizirana vodoopskrba u gradu počela još 1878. godine kad je na nju bilo priključeno oko deset tisuća ljudi. Danas ih je više od 850 tisuća jer, osim metropole, zagrebačkim se vodoopskrbnim sustavom koriste i područja Samobora, Svete Nedjelje, Dugog Sela, Vrbovca te općine Rugvica i Stupnik, a velik njegov dio na razini je kakvoj je bio i tamo davno, na kraju 19. stoljeća.
Može curiti godinama
– Već sad koristimo razne uređaje za detekcije puknuća i curenja, ali uglavnom su to reakcijske metode, odnosno kad se kvar već dogodi, lakše vidimo gdje je. Satelitsko radarsko snimanje mreže omogućit će nam da vidimo sva kritična područja, odnosno svojevrsnu mapu vjerojatnih lokacija propuštanja vode – kažu iz Vodoopskrbe i odvodnje pa dodaju da bi se upravo s pomoću te mape dobio temelj za pripremu svih daljnjih akcija i investicija koje bi dovele do rješavanjem problematike vodnih gubitaka. Jer načinom na koji se sad radi, govore u ViO-u, “putem konvencionalnih metoda”, samo se popravljaju kvarovi koji su kod propuštanja vidljivi na površini.
– To je samo vrh ledenog brijega kada je riječ o aktivnim propuštanjima. Mnoga mjesta propuštanja ne mogu se uopće pojaviti na površini zbog konfiguracije terena i mogu tako ostati mjesecima ili čak godinama aktivna, što dovodi do velikog gubitka vode. A lociranje i popravak ovakvih nevidljivih propuštanja jedan je od glavnih naših ciljeva – govore nam u Vodoopskrbi.
Sve će to "zagrebčanci" platit, a gradonačelnik gradi fontane i kule Babilonske. Mogli smo i gore proći da je kojim slučajem na Zg pala kakva atomska bomba