Učiteljica na onkologiji

Radim najljepši i najteži posao, osmjesi djece brišu tugu i bol

Foto: Grgur Zučko/PIXSELL
Radim najljepši i najteži posao, osmjesi djece brišu tugu i bol
23.12.2015.
u 11:46
Ljerkica Vinković drži nastavu u Zavodu za onkologiju i hematologiju Klaićeve bolnice. Roditelji joj, kaže, daju svoje najvrednije
Pogledaj originalni članak

Radi u bolnici, a nije liječnica. Nosi kutu, ali ne radi pretrage. Zna dijagnoze u Zavodu za onkologiju i hematologiju Klinike za dječje bolesti, ali ne propisuje lijekove. Ljerkica Vinković malim pacijentima u Klinici za tumore svakodnevno pomaže slovima, brojkama, knjigama, bojicama, ravnalima...

Ona je, naime, učiteljica u bolnici, već 11 godina drži nastavu na odjelu dječje onkologije. Kako kaže, ima jedan od najljepših, ali i najtežih poslova. No, odmah napominje – o tužnim sjećanjima ne želi govoriti. Radije pamti dječje osmijehe koji su joj najveća motivacija za rad.

– Roditelji mi povjeravaju ono najvrednije što imaju i ja se stoga svakodnevno brinem o njihovoj djeci te dajem sve od sebe u radu s njima – objašnjava Vinković.

Nastava im je jako važna

Svako jutro dolazi u bolnicu, oblači svoju kutu ukrašenu dječjim crtežima i kreće na posao.

– Najljepši dio dana je kada dođem u bolnicu, djeca me vide te mi potrče u zagrljaj. Radila sam dugo u školi i uvijek se iznenadim koliko se u bolnici svi vesele nastavi. Ovdje se nikad ne čuje povik "ne želim u školu" – objašnjava Ljerkica Vinković te napominje kako se u početku bojala hoće li djeca prihvatiti projekt. Kako kaže, nije znala hoće li im uza sve pretrage još biti i do učenja, no svi se jako vesele nastavi koja je, kako kaže, djeci jako važna.

– Škola u bolnici omogućuje učenicima da nastave redovnu nastavu kad iziđu iz bolnice bez zaostataka. Također, obveze u školi pomažu im da ne misle samo na liječenje – objašnjava učiteljica te napominje kako se svakom djetetu pristupa individualno, no potiče se rad u kolektivu kako bi atmosfera bila što sličnija onoj u školi. Nastava se odvija u ambulanti ili u učionici, a hospitaliziranoj djeci dolazi se do samog kreveta. Također, organiziraju se i brojne izvannastavne aktivnosti, poput kreativnih radionica, druženja s dječjim piscima, mađioničarskih nastupa...

U čemu je razlika

– Jako se razlikuje rad u školi od nastave u bolnici. Svaki učitelj u bolnici treba imati izvanredne komunikacijske vještine te izvrstan osjećaj za rad s djetetom – govori Ljerkica Vinković koja je dugo radila u školi, no dala je otkaz kako bi mogla raditi u bolnici kada je projekt pokrenut 2004. godine.

Odonda je djelatnica Osnovne škole "Izidor Kršnjavi" koja organizira školu u bolnici u Klinici za dječje bolesti Zagreb. Razrednica je prvog i drugog razreda te voditeljica škole u bolnici u Zavodu za onkologiju i hematologiju, gdje radi još jedna učiteljica razredne nastave te 12 učiteljica predmetne nastave.

U Hrvatskoj ima ukupno 12 škola u bolnici, a kako kaže Ljerkica Vinković, njihovi djelatnici moraju biti dodatno educirani za rad u bolničkim uvjetima s djecom.

>> Terapija za djecu u Klaićevoj: pričom do čarobnih svjetova

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 1

ZZ
zzz
16:13 23.12.2015.

svaka čast!