Vidite onih 20 kilograma luka, to je kolegica jutros sjeckala gotovo dva sata. Nema ovdje previše ćakulanja i pijuckanja kave kad do 10 sati sva hrana mora biti spremna za prijevoz – objašnjava Božica Jagar, glavna kuharica Dobroga doma u Velikoj Kosnici. Osim susjednog Caritasova prihvatilišta za beskućnike, ta gradska ustanova jelom opskrbljuje tri pučke blagovaonice u Zagrebu, pa se dnevno ondje pripremi 2400 obroka. A budući da je Božica dežurna, na nogama je od četiri ujutro i u kuhinju je stigla prva kako bi pripremila teren za specijalitet dana, grah-ričet varivo s pancetom i dimljenom kobasicom.
Za 1. svibnja 45.000 porcija
– Kako nitko ne bi ostao gladan, potrebno je 200 kilograma graha i 370 kilograma kobasica, a kako u kuhinji ne bi nastao kaos, svaki od nas 15 zna što mu je zadatak – govori iskusna kuharica koja u Dobrom domu radi već 16 godina. Iako priprema tolike količine hrane zna biti težak posao, olakšava ga, ističu, krajni cilj, da se sve stigne na vrijeme i da su korisnici siti i zadovoljni. I zato se u velikoj kuhinji radi užurbano, strastveno, ali prije svega predano.
Na jelovniku su, ovisno o danima, razna variva, meso s prilozima, sarma, a pokušava ga se prilagoditi i blagdanima i vjerskim običajima. Pa će se u petak, primjerice, pripremati složenac od oslića i bakalara, a za nadolazeću Čistu srijedu planirani su riblja juha i pohani kolutići od lignji s krumpirom. Logično, nakon pripreme tolikih količina namirnica ostane puno prljavog posuđa, a upravo je taj posao najdraži najmlađoj zaposlenici kuhinje koja ondje radi godinu dana.
– Volim prati suđe jer sam tada uvijek u pokretu, iako mi ni ostalo nije problem – kaže pomoćna radnica Marina Knežević koja se u uigranu ekipu dobro uklopila. A upravo je timski rad najvažniji pa Božica ne skriva da su joj suradnici kao druga obitelj.
– Ovdje provodimo sate i sate, a dosta nas zajedno radi dulje od desetljeća. To ponekad izgleda kao da smo u braku – kaže smijući se glavna kuharica dok usput upozorava fotografa da se ne posklizne na malo ričeta koji je iscurio iz 15 kilograma teškog, užarenog lonca.
Ističe i kako je za 1. svibnja u Dobrome domu poseban tempo jer baš iz njegove kuhinje iziđu lonci graha za čak 45.000 porcija koje se podijele u Maksimiru, a slično je i za Badnjak, kada pripremaju bakalar u kojemu se uživa na Jelačić-placu. Takav je scenarij dobro poznat i pomoćnoj radnici Sanji Buđen, koja je nakon 13 godina u Dobrom domu također jedna od veteranki.
– Radim što god treba. Gulim krumpir, pripremam povrće za idući dan, pa nakon toga pomažem u čišćenju podova i posuđa, a ponekad i u blagovaonici. Najdraže mi je, kao i ostalima u kuhinji, kada dan završi onako kako treba, kada se ručak na vrijeme podijeli korisnicima – kaže Sanja, koja priznaje da je posao ponekad težak, ali u takvim situacijama uvijek jedni drugima priskoče u pomoć.
Vratiti osmijeh na lice
Priča koja počinje u kuhinji u Velikoj Kosnici, pak, za većinu radnika završava u jednoj od tri pučke blagovaonice gdje obroke serviraju siromašnima. U onoj u Branimirovoj ulici, otvorenoj 1999., dočekuje nas voditeljica Višnja Janković, koja je tijekom 15 godina rada u blagovaonici stvorila ozračje solidarnosti i dobrote.
– Korisnici su s nama izgradili divan odnos i doista se osjeti uzajamno poštovanje. Koliko god su opterećeni svojim problemima i teškim sudbinama, svojom dobrotom i zahvalnošću doista oplemene čovjeka. Mi smo se pobrinuli da se ovdje zaista osjećaju dobrodošlima, a iako ima teških dana, uvijek im pokušavamo vratiti dostojanstvo i osmijeh na lice – zaključuje V. Janković.
Hm, 2400 klošara ima u Zagrebu. Pa to je više nego što ima radnika. Službenike i uhljebe ne računam. Klopa uopće ne izgleda loše. A jel bi mogli i neki "klošari" koji po obroke dolaze u bundama i BMW-ima, oguliti ponekad malo krumpira i nasjeckati luka da se malo isplaču nad svojom sudbinom.