Rebro o baki koja je na hodniku Hitne ležala duže od 40 sati: 'Dobivala je terapiju, normalno je da pratnja pripomogne'

– I u normalnim okolnostima hitan bolnički prijem na Rebru je uvijek pun, pacijenti kojima se rade pretrage čekaju satima. Situacija je još gora sada kada KBC Zagreb ima 640 kreveta manje zbog obnove od potresa, naime, ojačanje zidova kvadraturu smanjuje za 10-15%, i to ne samo na Rebru nego i u drugim obnovama – kaže dr. Milivoj Novak, pomoćnik ravnatelja KBC-a.

Pitali smo ga o slučaju 87-godišnje pacijentice koja je nakon dolaska na hitni bolnički prijam čekala 40 sati na pomoćnom ležaju.  – – Apsolutno se slažem da je 40 sati puno previše za pacijenta. Uz 18 kreveta na opservaciji, naš objedinjeni hitni bolnički prijam ima dodatne odjele, no pritisak je ogroman. Pacijentica je liječena otpočetka, dobivala je terapiju i primala je infuziju. Normalno je da pratnja pripomogne – kaže dr. Novak. 

– Upravo je danas potpisan dokument prema kojem se dio Klinike za plućne bolesti Jordanovac treba isprazniti i preseliti. Trenutno se puni obnovljena žuta zgrada u kojoj je hitna interna i neki internistički odjeli, a treba se iseliti i trećina stare glavne zgrade na Rebru. Odjeli se premještaju s jedne lokacije na drugu i vrlo je komplicirano ondje raditi i liječiti se – dodao je.

Podsjetimo, Ivan Bruno Kelava, unuk 87-godišnje pacijentice, požalio se na stanje u KBC-u Zagreb, gdje je njegova baka, koja je primljena na Hitnu pomoć u srijedu, provela dva dana na hodniku čekajući bolničko liječenje. Iako je odmah zaključeno da mora na odjel, zbog nedostatka kreveta ostala je na pomoćnom ležaju, a obitelj joj je nosila hranu jer bolnička kuhinja ne osigurava obroke za pacijente koji čekaju.

Srećom, u poslijepodnevnim satima petka za baku, koja je plućni bolesnik, pronađeno je mjesto u bolnici na Jordanovcu. Potvrdio je to i dr. Novak.  – Čekanje je dugo trajalo, tu nema dileme – kaže Novak. Pacijentica je sad zaprimljena na odjel, napominje. 

Ipak, Kelava se za 24sata pita koliko je još slučajeva poput bakinog. – Viđam na hodniku i pacijenta koji hoda gore dolje, čekajući na operaciju tumora. Ima samo stolac. Što je s pacijentima kojima nema tko donijeti hranu i vodu, kao mi svojoj baki? Oni ne jedu po 40 i više sati dok ih ne prime na odjel  – pita se unuk.  – Ne krivimo liječnike ni ostalo osoblje tamo, rade svoj posao u uvjetima u kojima moraju. No uvjeti nisu dobri. Mi, srećom, živimo u Zagrebu pa možemo do bake više puta dnevno, no što je s pacijentima koji ovdje nemaju nikog svog? – govori Kelava.

FOTO Posljednji ispraćaj Ante Ćorušića na groblju u Lovreću