Riječani više ne plaćaju kazne za parkiranje, trebaju li Zagrepčani?

Neočekivani predbožićni poklon dobili su vozači Rijeke, Opatije i Crikvenice. Naime, riječka je tržišna inspekcija rješenjem zabranila poduzećima Liburnija parkingu i Eko-Murvici naplatu cjelodnevnih karata u slučaju prekoračenja vremena parkiranja. Može se naplatiti samo koliko je vozilo stvarno bilo parkirano. Praksa je tih tvrtki bila da se u slučaju prekoračenog plaćenog vremena parkiranja na otvorenim parkiralištima, a koje prijeđe 15 minuta, vlasniku vozila naplati puni iznos dnevne parkirališne karte.

To sada više neće biti moguće pa vozači neće više imati neočekivanih gubitaka. Ovo nije prvi put da se u nekom hrvatskom gradu osporava mogućnost parkirališnih službi da na ovaj način sankcioniraju vozače koji nisu produljili valjanost karte.

Opravdano ili ne?

I Zagrebparking još naplaćuje dnevnu parkirališnu kartu u takvim slučajevima, što je već godinama sporna tema. U odluci o organizaciji i načinu naplate parkiranja piše: "Ako korisnik javnog parkirališta nema valjanu parkirališnu kartu, smatrat će se da je s organizatorom parkiranja sklopio ugovor o korištenju jednoga parkirališnog mjesta na javnom parkiralištu u trajanju od 24 sata (dnevna karta)."

Istražili smo je li takvo ponašanje i opravdano, iz njihova kuta vjerojatno jest jer prošlu su godinu završili s nešto manje od 18 milijuna kuna prihoda.

Treba se platiti korištenje koje odgovara stvarnom vremenu korištenja, a ne za cijeli dan

Mario Klokočovnik

pravnik

U razdoblju 1. prosinca 2014. pa do 9. listopada ove godine u parkirališnoj zoni I.1, dakle na Gornjem gradu, izdano je 2845 dnevnih parkirališnih karata po 500 kuna. Od 10. do 25. listopada, kad je cijena smanjena na 150 kuna, izdano je 213 takvih karata.

– Možete naplatiti ono što je korisnik parkirališta uistinu potrošio, a ne ono što nije korišteno, dakle više sati parkiranja od potrošenog. Treba se platiti korištenje koje odgovara stvarnom vremenu korištenja, a ne za cijeli dan – kaže dipl. iur. Mario Klokočovnik, koji u svojoj praksi bilježi brojne takve slučajeve.

Potrebna upornost

– Postoji odluka Ustavnog suda iz 2001. prema kojoj se osporava da ta ugovorna kazna može biti propisana za novčanu obvezu, odnosno ne može biti naplativa jer je to protivno Zakonu o obveznim odnosima – objašnjava Klokočovnik.

Odluka je još jednom na Ustavnom sudu potvrđena 2008. te se u medijima mogu pronaći informacije o postupcima koje su građani pokretali protiv nadležnih službi. U objašnjenju odluke od 10. prosinca 2008. jasno piše: "Sukladno svom dosadašnjem stajalištu Ustavni sud još jednom napominje da i prema članku 350. stavku 3. ZOO-a nepodmirena novčana naknada za vremenski ograničeno trajanje korištenja parkirnog mjesta, kao posljedica povrede općih uvjeta ugovora o korištenju parkirališta, u svakom slučaju isključuje naplatu bilo kakve ugovorne kazne."

Klokočovnik ističe i da postoji pravni lijek dođe li do takve situacije, no on traži i određenu upornost.

– Ako vam službenik Zagrebparkinga ostavi uplatnicu za cjelodnevno parkiranje, dužni ste platiti svotu koja odgovara vremenu korištenju, nakon čega se žalite na onaj dio usluge parkiranja koje niste vremenski koristili. Ako Zagrebparking pristupi ovrsi, tada se žalite u postupku gdje je ta žalba utemeljena u odluci Ustavnog suda. Nažalost, ljudi često "progutaju" kaznu ne želeći tjerati mak na konac, no žaliti se na naplatu cjelodnevne karte ima osnove – kaže Klokočovnik.

Do zaključenja broja iz Holdinga nismo dobili komentar riječkoga slučaja ni podatak o broju godišnje naplaćenih dnevnih karti.