Logika kaže da je onome tko je ostao bez grijanja, problem što mu je u kući hladno. Nekome kome je pukla cijev, problem bi trebala biti poplava u stanu, a onoga kome nestane struje, trebalo bi mučiti što će večer morati provesti u mraku... No u Zagrebu takva logika očito ne vrijedi, jer građane koji su suočeni s takvim teškoćama najviše muči jedan drugi problem – što im se apsolutno nitko od nadležnih neće javiti na telefon, odgovoriti na njihovo pitanje odnosno pokazati barem zrno razumijevanja.
“Ma samo da mi netko kaže kada će biti popravljeno“, “Da barem znamo koliko ćemo čekati”, “Samo da nam objasne kome da se obratimo“, “Kad bi netko podignuo tu slušalicu“... većinom su prve riječi Zagrepčana koje zadesi neka nevolja i koji trebaju računati na pomoć Grada ili neke gradske službe. Tako su i sada stanari Deanovićeve ulice u Dubravi koji su tjedan dana živjeli bez toplinske energije rekli isto. Nije im toliko strašno što se danima smrzavaju, koliko ih muči činjenica da ih odgovorni samo prebacuju s telefona na telefon, a u konačnici im nitko ne želi dati konkretnu informaciju ili riječ podrške.
I upravo je to ono u čemu zagrebačke gradske službe najviše griješe. Naravno da će netko na prvu biti ljutit ako usred zime vidi da mu je radijator hladan, ali činjenica je da je normalno da se nekada negdje nešto potrga i pukne. I ljudi će to shvatiti kada ih prva ljutnja prođe. No nikada ne trebaju prihvatiti ignoriranje nadležnih službi kojima je dužnost raditi za njihovu dobrobit. Čak i kada ne znaju kada će biti popravljeno (što je također ljudski), dužnost im je javiti se, ispričati te pokazati barem malo ljudskosti i razumijevanja. Jer upravo je to ono što građani od njih očekuju, a nikako ne uspijevaju dobiti. Umjesto toga servira im se ignoriranje i bezobrazni odgovori kao da su si oni sami krivi. Očito zagrebačke nadležne službe još nisu shvatile da je od ledenog radijatora gore njihovo hladno držanje.