Nemaju se gdje igrati, tjelesni odrađuju u obližnjem parku, a neki do "škole" svakoga dana putuju dulje od sata. Prvašići, pa i đaci drugog razreda, još nikada nisu čuli ni zvuk školskog zvona. I to zato što učenici iz Donjeg Dragonošca i okolice, nakon što je zgrada njihove područne škole OŠ Brezovica prije više od dvije godine nepovratno stradala u petrinjskom potresu, nastavu pohađaju u prostorijama tamošnjeg dobrovoljnog vatrogasnog društva.
Zbog busa od pola osam
– Lijepo nam je i ovdje, ali jedva čekamo ići u pravu školu. Zapravo i ne znamo kako bi nam u njoj bilo jer smo od prvog dana ovdje na nastavi – kaže prvašica Paula Petravić, koja s još 21 učenikom dijeli jednu od dvije prostorije u DVD-u. U drugoj su smjeni u njoj učenici trećeg razreda, a u susjednu su, veću prostoriju smješteni drugaši i četvrtaši. Kada nema nastave, u njoj se zbivaju sva društvena događanja i koriste je razne udruge, klubovi i vatrogasci, što ondje privremeno smještenim đacima stvara dodatan problem jer nikada ne znaju u kakvom će stanju ujutro zateći prostor.
– Osim toga, velika prostorija je problematična jer su otežani uvjeti za rad. Teže je održavati kontrolu, a problem smo imali i s ogradom koje oko društvenog doma nije bilo. Ali kako nam je sigurnost djece najvažnija, postavili smo je i prije no što su krenula na nastavu – govori učiteljica Helena Domjanković Lučan.
Što se tiče opreme, u "učionici" u principu, dodaje, imaju sve što im treba, odnosno i projektore i pametnu ploču, koja, iako je znatno manja nego ona na koju su navikli, ipak služi svrsi. No kada se pita đake, štošta im nedostaje, a najviše školska dvorana i igralište jer sat tjelesnog trenutačno odrađuju u obližnjem dječjem parku.
– Najviše bih volio igrati nogomet u školskoj dvorani – kaže sedmogodišnji Mark Bubalo, a s njim se slaže i dvije godine stariji kolega Patrik Ivšan, učenik trećeg razreda. On je, za razliku od prvašića Marka, ipak nekoliko mjeseci prije potresa na nastavu odlazio u staru školu.
– Ovdje nemamo ništa, nedostaje nam dvorana, igralište, a oko DVD-a nema ni drveća u čiji bismo se hlad mogli sakriti preko ljeta. Prostorija u kojoj sada imamo nastavu jednostavno je prevelika, moramo se derati i jedva čekamo da nam više sagrade tu novu školu – kaže Patrik.
Privremene su učionice prilagodili situaciji najbolje što su mogli pa su ih ukrasili učeničkim crtežima i radovima kako se ne bi osjećali samo kao gosti. A kako nemaju ni školskog zvona, o kraju jednog sata i početku odmora brigu vode učiteljice.
Područnu školu Donji Dragonožec, koja se nalazi dvjestotinjak metara od doma DVD-a, sve do potresa pohađali su đaci od prvog do četvrtog razreda, a oni od petog do osmog na nastavu su odlazili u OŠ Brezovica pa je dodatan problem stvarao i prijevoz. Tako je i sada dok čekaju gradnju nove škole jer je isti školski autobus zadužen za prijevoz svih osnovnoškolaca iz okolice, odnosno mjesta Gudci, Havidići i Trpuci.
Nastava u DVD-u tako počinje već u pola osam kako bi stariji đaci na vrijeme stigli do Brezovice, oni najudaljeniji na autobus se ukrcavaju već u pola sedam, a vožnja traje nešto više od sata. No to će se promijeniti kada na mjestu stare osvane nova i modernija škola jer će ona, prema dogovoru Gradskog ureda za obrazovanje i mjesne samouprave koji je postignut u lipnju prošle godine, ipak biti "osmoljetka".
Ti su dogovori, podsjetimo, počeli još lanjskoga siječnja, a kada su nakon pola godine napokon okončani, projekt gradnje matične obrazovne ustanove u Donjem Dragonošcu najavio je zagrebački dogradonačelnik Luka Korlaet. Istaknuo je pritom kako je građevinska dozvola ishođena do kraja tekuće godine, a do konca iduće radovi bi se trebali završiti pa se pohvalio i kako će Donji Dragonožec dobiti novu školu i prije isteka mandata aktualne gradske vlasti.
U prvoj fazi projekta, kako je ranije najavljivao Marijan Hrgović, predsjednik Mjesnog odbora Dragonožec, trebala bi se graditi zgrada s osam učionica i jednodijelnom dvoranom, a u drugoj bi se etapi, prema planu, nadogradila s još nekoliko prostorija poput nastavničkog kabineta, kuhinje i knjižnice. Danas, deset mjeseci poslije, pitali smo Grad u kojoj je fazi projekt, no odgovor zasad nismo dobili.
Za upis već 37 kandidata
Izgledno je da ni buduća generacija prvašića neće na nastavu krenuti u novu školu, a na popisu je, kaže učiteljica Jadranka Šimaga, već sada 37 kandidata.
– Kako su se nakon potresa ljudi sve više iseljavali u okolicu grada, pa tako i u ovaj dio, svake se godine upisuje sve više đaka, a razredi su ionako preveliki. Doduše, neki će svakako odustati jer uvijek bude tako kada shvate da nemamo boravak, što je još jedna mana ovog privremenog smještaja – dodaje J. Šimaga.