S mjesta gdje i odbačeno nalazi vlasnika odlazi se s osmijehom

Jednom mjesečno, uglavnom je to nedjelja, Iva Gjopar skupi svoje kovčege i uputi se prema zagrebačkoj Pierottijevoj ulici. Dečko joj pomogne prenijeti stvari po stubama do galerije u kojoj prvo postavi ogledalo, a zatim raspremi kovčege pa izvadi odjeću i poreda je na štender. Hladni beton poluruševne građevine kojom se koristi Autonomni kulturni centar Medika Iva obloži plastikom pa ostatak odjeće uredno složi na njega. I tako već 11. put, otkako je u veljači prošle godine organizirala prvi buvljak.

Odrasla među hrpama odjeće

Uskoro se prostor galerije Jogurt počinje popunjavati. Barbara Radelja i Nambi Kezić, Splićanke sa zagrebačkom adresom, došle su se osloboditi krpica koje zauzimaju dragocjeni ormarski prostor. Milica pak želi podebljati osiromašeni umirovljenički budžet.

– Ti ljudi čine buvljak. Dođu ˝riješiti˝ se nekih svojih starih stvari ili pokazati nove koje su sami uradili. Sami postave štand, prodaju ili kupuju, pri tom nešto zarade i dobro se zabave – kaže 23-godišnja organizatorica i idejna začetnica Iva. Za sebe kaže da je "odrasla među hrpama odjeće".

– Mama ima četiri sestre i kad je došao rat, recimo samo da nije bilo lako. Sa svih strana stizala je odjeća upravo za tu maminu obitelj pa smo organizirali male modne revije kako bi svatko nešto dobio, a tete su se osmjehivale za bilo kakvu darovanu sitnicu – prisjetila se Iva djetinjstva koje je utjecalo na to da slijedi mamine stope i u život kroči kao trgovkinja.

U odjeću se zaljubila. Kad su tete stale na svoje noge i izgradile stil, počele su birati, no odjeća je i dalje pristizala te se Iva našla okružena gomilom odjeće koju nije imala kome darovati.

Počela je prodavati na Hreliću. Često nije mogla pronaći mjesto, na suncu se pržila, a zimi cvokotala od hladnoće pa je poželjela pronaći prikladniji prostor. Prilika se brzo pružila.

– Kad sam se s dečkom uselila u novi stan, njegov je stari stan ostatak mjeseca zjapio potpuno prazan i rekla sam: "To je to, održat ću buvljak!" – prisjetila se Iva početaka.

Sve je organizirala na Facebooku i iznenadila se odjekom. Očekivala je, kaže, da će doći krug poznatih ljudi, a na kraju većinu ljudi koji su prostrujali stanom nije poznavala.

– Bilo je super i naprosto nije smjelo stati na tome!

I nije stalo.

Buvljak na Facebooku

Buvljak je od doživio pravi bum. Na korištenje je dobila prostor galerije Jogurt u Mediki, a na Facebooku organizirala grupu kako bi svi članovi biti obaviješteni o sljedećem buvljaku.

Grupa danas broji više od tisuću članova, a Facebook se, uz usmenu predaju, pokazao najboljim načinom za širenje dobra glasa o spajanju ugodnog s korisnim.

Upravo su na Facebooku o buvljaku doznale i studentice Morena Župan (19) i Anđela Ivčević (19). Nedjeljom obično haraju Hrelićem, a ovaj put odlučile su dati šansu mlađem zagrebačkom buvljaku.

– Ovdje je super, složne su prijateljice pokazujući što su sve upecale za 100-tinjak kuna. Tri knjige, stara ploča Doorsa, nekoliko majica i simpatični prsten izrađen od dijelova tipkovnice.

– Gdje bismo inače mogle naći sve ovo za tako malo para, nasmijale su se prijateljice i složno zaključile: – Osim na Hreliću, naravno. Ali ovdje je je mnogo čišće, urednije i zabavnije, a i ljudi su simpatičniji.

Kupaca ipak nema mnogo. Više je prodavača.

Mirna Mihoković (20), studentica TTF-a, ovdje je već četvrti put. Povela je kolegicu Anamariju Pajtak (20). Danas im, kažu, prodaja baš i ne ide, ali dobro se zabavljaju. Mirna je prošli put uspjela prodati čak tri puna kufera robe, ali nije se, kaže, obogatila. Na buvljaku je, naime, i 30 kuna cijena o kojoj će kupac dvaput razmisliti. Knjige se prodaju za pet kuna, suknje za 15, novo i očuvano za dvadesetak kuna, a vrijedi i pravilo više za manje.

Prosječna je zarada stotinjak kuna, iako je sama organizatorica jednom oborila rekord prodavši robe za čak 500 kuna. Ipak, većina ono što zaradi kasnije potroši kupujući od drugih prodavača ili se jednostavno zamijene za nešto.

Rado viđeni gosti buvljaka su i djevojke i mladići koji dolaze prodavati svojih ruku djelo. Iva Lipovac (32) dala je otkaz kao trgovkinja i sad koristi priliku da predstavi i proda svoj rad.

–  Voljela bih živjeti od prodaje svojih torbica. Zasad još ne mogu i zato kažem hvala mami koja mi uskače – priznaje Iva.

Tu su i Maja Večerin (23) i Maja Roić (21) koje izrađuju nakit. Za razliku od Ive, izrada nakita samo im je hobi, ali, priznaju, prodaja ide više nego dobro.

Cijelo vrijeme svira muzika, prodavači kolegijalno dijele kavu iz termosica, netko je ispekao kolače. Atmosfera je domaća i prisna. Mnogi će reći kako u svemu tome prste ima i energija koju rabljeni predmeti nose sa sobom.

Iako Iva planira dovesti buvljak na bolje mjesto, svjesna kako je i u Mediki zimi hladno jer nema grijanja ni pitke vode, nezadovoljnih nema. S mjesta gdje odbačene stvari pronalaze svoje nove vlasnike, a tanašni džepovi doživljavaju malu renesansu, odlazi se s osmijehom na licu. Do neke nove nedjelje.