Odličja u području inovacija učenici današnje Srednje strukovne škole u Samoboru osvajaju još od 19. stoljeća. Sve je počelo, ističe ravnatelj Davor Škiljan, kada su đaci škole, koja se tada zvala Šegrtskom, 1896. otputovali na izložbu inovacija u Budimpeštu, odakle su se vratili s brončanom medaljom.
Bio je to prvi u nizu uspjeha, a danas je škola na rubu Samobora poznata ne samo u državi već i svijetu kao ustanova u kojoj se obrazuju vrhunski elektrotehničari, mehatroničari, robotičari... i prije svega – inovatori. Letjelica koja je i detektor mina, 3D podmornica na glasovno upravljanje, inteligentni prometni sustav, bežična ručna tipkovnica i pametna kuća samo su neki od izuma kojima su osvojili odličja na natjecanjima i sajmovima u Nürnbergu, Ženevi i Seoulu. Od 1999. godine čak 33, od čega 13 zlatnih.
Bujicu pokrenuli Štih i Hren
– Posljednje zlato stiglo nam je prošli mjesec s pametnim prometnim sustavom Krešimira Butorca, za koji je dobio i posebno priznanje organizatora sajma u Nürnbergu – objašnjava Škiljan.
Povijest prve strukovne škole u Hrvatskoj i svi njezini uspjesi opisani su u monografiji koja je, u povodu obilježavanja 132. rođendana, objavljena krajem studenog. Ravnatelj i knjižničarka Irena Šepl pripremali su je tri godine, a uključuje, primjerice, i podatak da su se u školi prije jednoga stoljeća obrazovali čizmari, cimermani, staklari i proizvođači čavala, kao i da su učenici na nastavi nekoć bili podijeljeni po staležu.
– Imali su “purgere”, odnosno gradsku sirotinju, “priproste ispod Okića”, kako su tada zvali seljake, “gospodske iz Samobora”, koji su bili djeca obrtnika, te “plemenite ispod Požuna”, što su vjerojatno bili Mađaroni – objašnjava Škiljan.
I dok su do prije 20 godina školu pohađali budući limari, tokari, bravari, zaokret prema elektrotehnici i inovaciji dogodio se 1999., nakon što su Danijel Štih i Ivan Hren osvojili međužupanijsko natjecanje, a potom i srebro u Nürnbergu. Uspjesi su se nastavili, a školske su klupe počeli puniti ambiciozni učenici puni ideja koje su, prisjeća se danas umirovljeni profesor Zdenko Karaman, pretvarali u djela koristeći trošnu opremu iz osamdesetih.
– Pri dolasku sam donio stare stolove i aparate iz sada zatvorene škole u Selskoj. To je sve što su dečki imali na raspolaganju, a stvarali su nevjerojatne stvari i osvajali sva moguća svjetska priznanja – kaže Karaman, čiji rad s inovatorima danas nastavlja profesor Ivan Vlainić. Predavao je, među ostalim, i donedavnom dinamovcu Mariju Musi, ali i bio mentor uspješnom poduzetniku Mati Rimcu. Tada znatiželjan đak pun ideja, Rimac je uz Vlainićevu pomoć pokorio sva svjetska natjecanja, a bez toga, kaže, ne bi postao ono što je danas.
– Profesor Vlainić prepoznao je u meni potencijal, a ja sam ga slijedio po natjecanjima iako nisam mislio da imam šanse. Taj uspjeh stvorio je samopouzdanje da mogu biti konkurentan u svijetu i, da nije bilo njegova guranja, ne bi bilo ni moje firme. To je posebnost ove škole, u tome što guraju ljude da uspiju – ističe Rimac.
Programeri u novom krilu
Srećom, samoborski strukovnjaci danas ne moraju koristiti zastarjelu opremu, već u posebnom krilu škole, sagrađenom 2005., imaju suvremeno opremljene praktikume u kojima programiraju te eksperimentiraju s čipovima i sklopkama. A većina nakon srednjoškolskog obrazovanja upisuje tehničke fakultete.
– Odabrao sam ovu školu jer nas profesori motiviraju da budemo bolji i daju nam sva potrebna znanja da bez problema možemo upasti na faks – objašnjava maturant Antun. A osim elektrotehničara i mehatroničara, obrazuju se ondje i budući kozmetičari, frizeri i vozači.
– Neću imati problema naći posao jer sam ovdje naučila sve što mi treba da “rasturim” na praksi i odmah počnem raditi – zaključuje buduća frizerka Matea