– Nisam primadona, već primadoma. Ne hvalim se, ali radim sve što rade normalne žene. Upregnem i muža, često sam diktator i organizator, zajedno s njima radim. No, trudim se odgojiti sinove tako da, kad jednom dobijem snahice, ne postanu robinje. Emancipirana sam, tradicionalna, i volim biti žena u kuhinji, ali i u krevetu! Ali zato volim imati pravog muškarca – kazala je operna pjevačica Sandra Bagarić gostujući kod Danijela Bilića u Kvartoteci na Soundset Plavom.
Ona je u Zagreb iz Zenice došla kada joj je bilo 18 godina. Govorila je o jutarnjem buđenju te ispričala kako se, dok nije postala majka, zbog prirode posla budila oko 10 sati, a podijelila je i neugodna iskustva koja je vežu za prve dane u Zagrebu.
– Mi smo u Bosni imali jedan tjedan ćirilicu, jedan latinicu. Govorili smo o opštini, tački, u toj jednoj mješavini srpsko-hrvatskog jezika. I kad dođeš ovdje, kao izbjeglica, i upišeš akademiju, naletiš na neke stare Agramere koji su iziritirani ratnim okolnostima, a ostali su u svojim vilama na Pantovčaku. Onda im mi, kao izbjeglice, vjerojatno smetamo sa svojim sedmicama i tačkama – kazala je Bagarić za Soundset Plavi.
Bagarić: Zagrepčani se ne vole grliti i dodirivati
Operna pjevačica kazala je i kako su Zagrepčani rezervirani.
– Možda je bolje reći da su rezervirani. Ja često ljude pipkam dok pričamo, a Zagrepčani se ne vole grliti i dodirivati. Takav je i moj muž – ja ga pipkam i dirkam, a on bježi od mene – rekla je Bagarić koja je navela i da je u Zagrebu provela najljepše trenutke i upoznala sve zagrebačke parkove.
– Zrinjevcu bi trebalo dati nagradu za uređenje hortikulture. Prekrasno mi je gledati te parkove i travu. Mi se vozimo biciklom do Dubravkina puta i Cmroka. To nam je sve besplatno, a mi samo moramo pogledati i osjetiti – rekla je Bagarić, donosi Soundset Plavi.
>> Sandra ide za vijećnicu, a Barbara Rocco i Draganja za dožupane