Da biste nekog pozdravili na arapskom jeziku reći ćete: "Salaam", kao i na urdskom i farsiju, koji se govore u Pakistanu i Iranu. No isto ne vrijedi, primjerice, za čečenski ili kurdski sorani i badini, jezike kojima se služe stanovnici Iraka, Gruzije i Kurdistana. A svi ti jezici, kao i još nekoliko njih, svakodnevno se koriste u Osnovnoj školi Gustava Krkleca u Travnom jer nastavu ondje, osim zagrebačkih đaka, pohađaju i djeca čije su obitelji tražitelji azila iz tih zemalja. Osnovna komunikacija među učenicima uglavnom se odvija na engleskom, đaci koji u Zagrebu žive malo dulje znaju koristiti i osnove hrvatskog, a kad ništa ne "pali", djeci je dovoljno jednostavno jednom rukom pokazati na loptu, a drugom kroz prozor. Poziv na igru, poput mnogih dječjih stvari, isti je na svim jezicima.
Znanje upijaju kao spužve
Škola je s početkom migrantske krize 2017. postala obrazovni punkt za djecu tražitelje azila koja stanuju u hotelu "Porin", a godišnje ih u prosjeku nastavu ondje pohađa između 20 i 30 u svih osam razreda. Dosad je kroz školu prošlo dvjestotinjak učenika iz obitelji tražitelja azila, a brojke je teško pratiti jer mnogi ondje nastavu pohađaju samo nekoliko tjedana, prije nego što nastave put prema drugim europskim zemljama.
– Trenutačno ih je 14, i to petero iz Irana, po troje iz Afganistana i iz Iraka, jedno je dijete iz Pakistana, a dvoje je učenika s obiteljima nedavno pobjeglo od rata u Ukrajini. Nastavu pohađaju u istoj učionici s drugim đacima i nastavnicima, a koliko im pomoći treba u praćenju gradiva i obavljanju zadataka, ovisi o tome koliko dijete poznaje jezik i latinično pismo – kaže nam pedagoginja Ana Marinović Radojković.
Učiteljice su zadovoljne jer đaci znanje upijaju kao spužve i prilagođavaju se munjevitom brzinom.
– Naš je Dahen, primjerice, naučio imenice, glagole i pridjeve bolje od neke djece iz Hrvatske – hvali ga Tea Maguš, učiteljica u drugome razredu. U isti razred ide i Balač, koji je došao malo poslije, no i on je brzo svladao školske zadatke. Onaj o znamenitim građevinama, navodi učiteljica, predao je prvi i bio među najboljima.
A nije tako bilo prije pet godina kad je u školu doslovce odjednom stiglo čak 37 djece iz područja ratom zahvaćenog Bliskog istoka. Učitelji i profesori morali su se suočiti s time da na nastavi istodobno imaju i svoje "redovne" đake i djecu traumatiziranu dugim putovanjem koja su se našla u nepoznatoj zemlji čiji su im jezik i kultura strani. Komuniciralo se rukama i nogama te se ostajalo dobrano nakon nastave.
– Bio je to kaos. Nitko nikog ne razumije, djeca ne poznaju latinično pismo, morali smo krenuti od samih početaka. To je bila i jedna kulturološka borba – govori učiteljica Tajana Tintor. No danas su došli daleko od toga, a svi u školi brzo su se prilagodili. Na ispomoći su studenti pedagogije, u kuhinjama se, osim standardnih, poslužuju i obroci bez svinjetine, a djeca koja imaju poteškoće s jezikom dio nastave provode na podukama hrvatskog jezika. Mališani se također izvrsno međusobno slažu unatoč povremenim jezičnim barijerama. Od svojih novih prijatelja uče osnove njihova materinskog jezika, kao i neke stvari iz njihove kulture.
– Meni su Dahen i Balač super prijatelji jer uvijek pomažu drugima i dobra su potpora ako me nešto muči. Dahen me je naučio imena svojih praznika i kako se ponašati u džamiji, a ja njemu pomažem sa zadaćom i stvarima oko škole. se Često se zajedno i igramo – kaže nam Andrej, učenik drugog razreda.
Njima je u školi u Travnom super, kažu nam i mali tražitelji azila, jer ih prihvaćaju i učenici i nastavnici. Nastava je slična kao i u zemlji iz koje dolaze, uz neke razlike.
– Kod nas postoje posebne škole za djevojčice i za dječake, a svi nose uniforme. I hrana je bolja jer mi volimo jesti jako ljuto i začinjeno. To bih možda ovdje promijenila – sramežljivo će na hrvatskom jeziku Jakabod, također drugašica.
Punkt za pripremnu nastavu
Članovi nastavničkog i drugog osoblja s vremenom su postali pravi stručnjaci za rad s djecom tražiteljima azila pa svoje znanje dijele i s drugim školama u Hrvatskoj i susjednim zemljama. Sudjeluju na stručnim skupovima i konferencijama kao predavači, a izrađuju i brošure, priručnike i udžbenike o radu s inojezičnim učenicima, odnosno onima čiji izvorni jezik nije hrvatski. Postali su i punkt-škola za pripremnu nastavu hrvatskog jezika za djecu iz 17 škola Novog Zagreba koja ga ne govore ili ne poznaju dovoljno. Njihov rad i aktivnost prepoznali su i drugi pa je zato OŠ Gustava Krkleca jedna od 15 dobitnika Nagrade Grada Zagreba. Uručit će im se 31. svibnja, na Dan grada. •