Više od 10 milijuna eura gradska vlast planira uložiti u proširenje modela prikupljanja i odvoza otpada koji se primjenjuje od 1. listopada 2022., uključujući gradnju 2253 polupodzemna spremnika po cijelom Zagrebu, a o njegove dvije godine te novim projektima razgovarali smo s Davorom Vićem, voditeljem Holdingove podružnice Čistoća.

Koliko ste zadovoljni s protekle dvije godine modela?

U posljednje dvije godine poduzeli smo konkretne, a ne samo deklarativne korake u smislu odvajanja i održivog gospodarenja otpadom. Uvođenjem sustava plavih vrećica počeli smo uistinu primjenjivati zakonom propisano načelo "onečišćivač plaća". Time je ukinut dotadašnji nepravedan model po kojem su iznosi mjesečnih računa za javnu uslugu odvoza otpada bili zasnovani isključivo na kvadraturi doma. Ta računica nije uvažavala individualne navike, potrebe i sve ono iz čega proizlazi količina i sastav otpada koji pojedini građanin proizvodi, kao i način kako dalje postupa s njim. Mislim da su u tom pogledu vrećice ispunile svoj cilj. Kvantitativni podaci o njihovoj prodaji to i potvrđuju: 40 milijuna prodanih vrećica u dvije godine, odnosno 14,9 milijuna vrećica samo ove. To znači da u prosjeku korisnik u tjedan dana potroši jednu vrećicu za miješani komunalni otpad, što je i logično ako odvaja. U praksi vidimo da postoji manji broj građana koji taj model nisu prihvatili. To ćemo nastaviti ispravljati primjenom strožih mjera kontrole i novih sustava odlaganja poput polupodzemnih spremnika. Dobili smo i potvrdu Visokog upravnog suda da su ZG vrećice u potpunosti usklađene sa Zakonom o gospodarenju otpadom. Pretpostavlja se da su javno iskazane sumnje o tome imale utjecaj na prodaju vrećica, a time i na njihovo korištenje. Tako da je porast korištenja vrećica djelomično i rezultat potvrde odluke da su one u skladu sa zakonom.

Neki su se žalili na kvalitetu vrećica, a bilo je i zahtjeva da se proizvedu s manjom litražom.

Što se tiče kvalitete, do nas dolaze pojedine reklamacije, koje obrađujemo. U slučaju utvrđivanja da je došlo do tvorničke greške proizvođača, korisnicima dijelimo nove vrećice. Što se tiče litraže, smatramo da je vrećica od 10 litara sasvim primjerena jer nijedna dosadašnja praksa drugih gradova nije pokazala da bi smanjenje volumena bilo učinkovito.

Ljudi u obiteljskim kućama vrećice koriste, oni u zgradama rjeđe. Kolektivno kažnjavanje ne postoji, kako ćete riješiti taj problem?

Kad je dio spremnika na javnoj površini, onda postoji manjak individualne odgovornosti, a nisu strani ni slučajevi da pojedinci dođu vozilom i iskrcaju svoj otpad pokraj spremnika. Zato i provodimo aktivnosti koje će osigurati da svi spremnici budu pod ključem. Krenuli smo s tipiziranim boksovima, a daljnje unaprjeđenje predstavljaju polupodzemni spremnici. Njih će moći koristiti samo stanari stambenih jedinica kojima ćemo dodijeliti konkretan set spremnika. Tako ćemo ostvariti tehničke pretpostavke za povećanje razine individualne odgovornosti. Uz edukaciju i upozorenja očekujemo ponavljanje prakse iz drugih europskih gradova gdje se unaprjeđivanjem usluge i sustavnom edukacijom zajednice nesavjesne susjede uvjeri da su njihove navike suprotne općem interesu.

Vrećice potiču odvajanje, ali mnogi tvrde da sav otpad na kraju završava na istoj hrpi.

Otpad ne završava na istoj hrpi, pogotovo u Zagrebu, gdje odlagalište Jakuševec radi pod strogo kontroliranim uvjetima. Onamo odlazi isključivo miješani i otpad koji dolazi iz proizvodne djelatnosti te je u sastavu sličan miješanom, a za koji imamo dozvolu za odlaganje. Papir i karton idu ovlaštenim oporabiteljima, plastika i metal također. Biootpad se obrađuje kompostiranjem, ako je riječ o kvalitetnoj i relativnoj homogenoj smjesi koja dolazi iz održavanja vrtova i slično, ili u bioplinskim postrojenjima, ako ima heterogen i manje čist sastav. Bio bih slobodan reći da je to slučaj i za ostala odlagališta u zemlji koja su kao i naše pri kraju svojih projektiranih kapaciteta. Nova odlagališta se ne otvaraju niti se smiju otvarati pa svi ulažu napore u izgradnje centara za gospodarenje otpadom.

Postojao je velik otpor prema boksovima. Koliko je taj sustav zaživio?

U trenutcima kada je ugradnja tipiziranih boksova bila financijska obveza suvlasnika, bilo je dosta nerazumijevanja. No nakon uvođenja mogućnosti povrata ulaganja od strane Grada, bilježimo porast broja izgrađenih boksova, a danas ih je 177 na javnim površinama. Mjera njihova financiranja produljit će se i na iduću godinu pa očekujemo da će građani u sljedećem razdoblju prepoznati njihovu funkciju.

Hoće li polupodzemni spremnici smanjiti potrebu za njima?

Hoće. Odsad će boksovi i smetlarnici u zgradama biti potrebni samo za miješani komunalni otpad i biootpad koji će se zbog svog organskog sastava i dalje prazniti po tjednom rasporedu. Sve ostalo će ići u polupodzemne spremnike. To će korisnicima koji već imaju uređene smetlarnike, a u njima nisu imali mjesta za više spremnika, svakako ići na ruku. Primjer iz Zapruđa: spremnike za miješani i biootpad stavili su pod ključ, a spremnici za odvojeni otpad su na javnoj površini, na zelenim otocima. Njih će zamijeniti polupodzemni spremnici pa ondje nitko neće imati potrebu za gradnjom boksa. Reducirat će se, dakle, ukupan broj potrebnih boksova, što će pospješiti dinamiku njihove gradnje.

Kako će funkcionirati prikupljanje i odvoz iz polupodzemnih spremnika?

Korisnik će pomoću aplikacije ili čip kartice otvarati spremnik i odlagati otpad. To će biti zabilježeno i imat ćemo evidenciju korištenja za sva kućanstva. Velika je prednost što korisnici više neće morati razmišljati o tome kada je raspored odvoza suhih reciklata, već je na njima samo da pravilno predaju svoj otpad. Sigurno je da će polupodzemni spremnici okončati trenutačne operativne komplikacije oko otvaranja smetlarnika, dojavljivanja šifri i dostave ključeva našim operativnim službama. Sve spomenuto u svrhu poboljšanja razine naše usluge.

Hoće li korisnici moći graditi vlastite polupodzemne spremnike umjesto boksova?

Da. Investitori zgrada i u prošlosti su nam znali slati zahtjeve za suglasnost za gradnju nestandardnih spremnika, među njima i polupodzemnih. Tada smo imali određene zadrške jer nije bila riječ o široko primjenjivom modelu. No s obzirom na to da će polupodzemni spremnici postati standard, više nema zapreke da svaka buduća zgrada na svojoj parceli ima podzemne ili polupodzemne spremnike.

Kako se model može još unaprijediti?

Dio odgovornosti je na nama, ali dio i na građanima. Prihvaćamo da smo poboljšanjem naše javne usluge mi morali biti ti koji će prvi napraviti iskorak i vratiti povjerenje svojih korisnika. Sada nastavljamo s aktivnostima usmjerenima da ovaj model bude još šire prihvaćen i vjerujemo da ćemo time postići željeni učinak.