Nastala je prije 170 godina, još u vrijeme Habsburške Monarhije. U Zagrebu je tada postojala tek klasična gimnazija, a razvojem tehnologije i gospodarstva došlo je i do otvaranja "realki". Uz podršku vlade bana Josipa Jelačića, gradska uprava dobila je dozvolu bečkog ministarstva da u glavnoj hrvatskoj metropoli otvori trogodišnju "malu" realku, koja je do danas ostala najstarija svjetovna gimnazija u Zagrebu. I tako su 20. studenoga 1854. godine prvi učenici upisali prvi razred te škole koja se privremeno nalazila u zgradi sjemeništa u Ćirilometodskoj na Griču. Već iduće godine, ovu "malu" realku upisalo je trostruko više učenika, zbog čega su se preselili u zgradu pučke škole kod Popova tornja na Vrazovu šetalištu. A tek rješenjem kralja Franje Josipa I. od 15. listopada 1856. ona postaje samostalna.
Jedno je vrijeme škola djelovala i u meteorološkom opservatoriju jer je tadašnji ravnatelj te škole, Josip Torbar, koji je do tada predavao prirodne nauke, utemeljio 1861. godine i današnji Državni hidrometeorološki zavod. S vremenom je škola, dakle, mijenjala adrese, ali i nazive, a pedesetih godina 20. stoljeća, u vrijeme Federativne Narodne Republike Jugoslavije (FNRJ), škola je dobila ime I. gimnazija u Zagrebu. U ožujku 1977. godine, gimnazije su ukinute, a onda 13 godina kasnije ponovno uspostavljene, a Prva se tada nalazila u Varšavskoj 17.
– I postoji taj povijesni trag gdje se vidi da je to ta ista škola, ali pod drugim imenima. U početku, naravno, nismo bili Prva gimnazija, a ni gimnazija uopće. Zvali smo se "Kraljevska zemaljska mala realka", pa "Kraljevska zemaljska velika realka", zatim "Kraljevska realna gimnazija", a onda smo jedno vrijeme bili i "Kraljevska prva muška realna gimnazija". Nakon toga smo iz "kraljevske" prešli u "državnu" školu te s vremenom došli i do naziva kakav nosimo i danas – objašnjava nam Dunja Marušić Brezetić, ravnateljica zagrebačke I. gimnazije.
Devedesetih je počeo Domovinski rat, a u isto vrijeme tadašnja gradska uprava započela je gradnju nove zgrade u Novom Zagrebu koja se svečano otvorila u prosincu 1993. A dok je trajao rat, bilo je važno da zgrada ima podrumsko sklonište, dok su u prepunim učionicama sjedili mnogi prognani i izbjegli učenici kojima su učitelji i profesori nastojali ublažiti ratne traume.
– Znalo je biti uzbuna, dojava o bombama... Te devedesete bile su ratne i poslijeratne godine. Razredi su bili puno brojniji nego danas pa je tako, u jednom razredu, znalo biti i po 48 učenika. Dolazili su iz Bosne, bili su izbjeglice. Zadržavali bi se kod nas nekoliko dana pa onda odlazili dalje. Bila je bitno drugačija situacija nego sada, a sve se stabiliziralo kada smo se preselili u zgradu na Aveniji Dubrovnik – prisjeća se nastavnica Meri Matušan koja Tjelesnu i zdravstvenu kulturu (TZK) u toj školi predaje već 30 godina.
"Prva", kako je od milja zovu njezini učenici i nastavnici, ove godine slavi 170. obljetnicu, a mnoge zbunjuje, priča nam ravnateljica, kako se tako stara škola nalazi u Novom Zagrebu. – Iz jednostavnog razloga. Naša prava zgrada u kojoj smo bili 90 godina nam je oduzeta. U njoj je danas muzej Mimara, a nama su izgradili zgradu u kojoj smo sada. Stoga, činjenica da smo mi u Novom Zagrebu i da je naša zgrada relativno nova ne znači da mi nismo stara škola. Naprotiv, jesmo i stariji smo od ostalih gimnazija koje su u središtu grada – kaže D. Marušić Brezetić.
Obitelj, pripadnost, izvrsnost, ljudskost... Riječi su to kojim bi ravnateljica i profesorica TZK opisale školu iz koje je do sada izišlo oko 11.000 maturanata. I sadašnji, ali i bivši, predsjednik države, Zoran Milanović i Ivo Josipović, bili su učenici "Prve". U I. gimnaziji trenutačno je 22 razreda po otprilike 26 učenika. Veći dio njih pohađa program opće gimnazije, 16 razreda, dok se preostalih šest školuje po prirodoslovno-matematičkom programu. Škola se, usto, može pohvaliti i bogatim izvannastavnim životom koji posebno njeguju. – Rekla bih da nam nitko po tom pitanju zapravo ne može konkurirati. Kod nas se, dakle, svaki učenik, ako to želi, može u nečemu pronaći i afirmirati... I to ne samo u znanju, jer znanje svatko može dobiti u bilo kojoj školi – dodaje M. Matušan.
Novinarska i dramska grupa, likovna sekcija, zbor, filozofija filma, debata, volonterski i čitateljski klub... samo su neki od 20 fakultativnih predmeta kojima se brojni učenici mogu priključiti, a jedan od najzanimljivijih je i Poduzetništvo za druge i treće razrede. – Nastao je prije više od 10 godina, a cilj je da gimnazijalac, ako se ne upiše na fakultet, ima neko iskustvo s kojim može pokrenuti posao, baciti se u poduzetništvo... Zgodan je to predmet jer su znanja i vještine koja se dobiju potrebni svima nama, a ne samo toj grupi učenika – objašnjavaju. A osim toga, i brojni ljubitelji sporta u ovoj će školi uživati. Postoje školske reprezentacije u nekoliko disciplina, a kako kaže profesorica TZK, u posljednjih nekoliko godina zagrebačka I. gimnazija postala je "mala sportska velesila". Često tako nastupaju na brojnim školskim, županijskim, državnim natjecanjima s kojih se vraćaju s odličnim uspjesima i brojnim priznanjima, a velik broj njih ponosno je izložen u predvorju gimnazije u Novom Zagrebu.
– Kao da je u posljednjih nekoliko godina postalo pitanje prestiža upisati našu školu pa se i ti najbolji sportaši iz grada silno trude da uz osnovnu školu stignu do što boljih rezultata kako bi se upisali u "Prvu" – dodaje M. Matušan. A da nisu samo u sportu "jaki", pokazuju i rezultati s natjecanja iz hrvatskog jezika, matematike, informatike, fizike...
– Što se tiče naših uspjeha na ostalim natjecanjima, svake godine imamo desetak područja na kojima naši učenici dolaze do državne razine. Kada se sve zbroji i oduzme, u posljednjih nekoliko godina došli smo do brojke od stotinu sudionika, zbog čega smo iznimno ponosni – objašnjava ravnateljica. A što se tiče rezultata na državnoj maturi, ali i upisa željenih fakulteta, dodaje, "daleko su iznad prosjeka". Prema posljednje objavljenim podacima, kaže D. Marušić Brezetić, peta su škola u Hrvatskoj po upisu željenih fakulteta. Jedan je to od razloga i zbog kojeg brojni učenici tu školu žele i upisati, a zbog velike potražnje – za upis u "Prvu" treba proći prijamni ispit. Jedna su od rijetkih škola u državi koja ima i proizvode izrađene u svrhu promocije škole, kao što su trenirke, šalice, ruksake... koje učenici, potvrđuju nam djelatnici škole, ponosno nose.
A zagrebačka I. gimnazija ponosi se i svojim volonterskim klubom te svim njezinim članovima. Posebno se ističe "Kap dobrote", tradicionalna humanitarna akcija Prve gimnazije čiji je cilj prikupljanje novca za one kojima je to najpotrebnije. A da volonteri iz "Prve" daju sve od sebe, pokazuje i činjenica da je tamošnja učenica Nives Mesić jedna od nominiranih za ovogodišnji Volonterski Oskar. Inače, proslava 170. obljetnice Prve gimnazije održana je u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu. Proslavi su nazočili brojni bivši, ali i sadašnji učenici i djelatnici.