Nema puno marki koje su planetarno prepoznatljive. Govorimo, dakle, o brendovima poput Coca-Cole ili u novije doba Applea. Jedan od najdugovječnijih je i Harley-Davidson. Zanimljivo je kako ta velika američka marka svoj imidž održava tako da se – ne mijenja.
S Harleyem je uvijek isto, lako je ostati njime očaran. A netom je u Harleyevu salonu na Oranicama otvorena izložba posvećena kultnim “easy riders”.
Volontira u Osvitu
Autorica Irena Rački niz je modela pretočila u slike koristeći flomaster i akril na platnu.
– Harley je prepoznatljiv, s minimalnim promjenama u dizajnu. Nemoguće je zamijeniti ga za nešto drugo, od “Kapetana Amerike” pa do Brandova “Divljaka” – kaže Irena. Slike nisu na prodaju, teško joj je od njih se rastati, jedino ako netko baš inzistira.
– Ovo je prva serija, sigurno ću raditi i drugu čim za to nađem vremena, no opet vezano isključivo uz Harley. Motore jednostavno obožavam, tata je bio mehaničar pa mi je pretočio tu ljubav. Sada se to nastavlja s mužem Tonijem s kojim svaki slobodan trenutak koristim za vožnju – govori Irena, koja je po profesiji dizajnerica sa završenom Školom primijenjene umjetnosti te Tekstilno-tehnološkim fakultetom, na kojem je završila modni dizajn.
Motore jednostavno obožavam, tata je bio mehaničar pa mi je pretočio tu ljubav. Sada se to nastavlja s mužem Tonijem s kojim svaki slobodan trenutak koristim za vožnju
– Sve što radim povezano je s dizajnom i umjetnošću, i u poslu i u slobodno vrijeme. Radim u URIHO-u već 20 godina, a također volontiram u udruzi Osvit, gdje smo napravili i jedan dugoročni projekt, taktilnu slikovnicu za slijepe i slabovidne. Sve ostalo su motori – kaže pa nam otkriva i intrigantnu zanimljivost.
Vrijedi svakog kilometra
Irena je, naime, body i face paintingom ukrasila Harleyeve hostese na nedavno završenom Zagreb Auto Showu. Ipak, vozački tek treba položiti pa će nakon toga Harleyeva Streeta dijeliti s mužem.
– Baš smo zbog toga kupili taj model. Nije težak, oko 250 kilograma, pa ga mogu voziti i ja. Harleyevi motori nisu brzi, njih vozite zbog uživanja, želeći da vam vožnja što dulje traje. Zato je i Toni svoj Kawasaki zamijenio za Harley – govori Irena, a Toni dodaje kako nema boljeg lijeka za stres.
– Da mi se ne znam što dogodi, dovoljno mi je samo napraviti krug od deset minuta i kući se vratim kao novi čovjek – pojasnit će Antun Toni Rački.
Irena i Toni prijateljuju sa svim motoklubovima, kad god mogu gosti su neke motorijade.
– I bračno smo putovanje proveli na motoru. Velika nam je želja bila vidjeti Ameriku i proći Route 66, posjetiti Las Vegas. Vrijedi svakog kilometra – kaže Irena.
Kao prvo, nacrtala (naslikala) je Indiana, ne H-D....Nadalje, brzina motocikla ovisi o transmisiji (getribi) i prijenosu snage na pogonski kotac, tako da ima H-D-a koji se mogu ravnopravno nositi po pitanju brzine s kawasakijima i slicnim jeftinim motociklima. I najzad, H-D je poznat po tome sto se mijenja, i to stalno. Doduse do prije nekih 5 godina koncept je uvijek bio slican, s svaki put naprednijim djelovima, no najnovija serija "optuzena" je da je napravljena po uzoru na Yamahu V-max, sto je drasticno usporilo prodaju, i na redesign-u se uveliko radi. Naime, ako netko nije znao u USA bijelci voze H-De, Indiane, Triumphe i choppere (koji se najcesce rade s indian klasom rame i H-D motorima), dok su jeftini japanski motocikli gotovo iskljucivo rezervirani za crnce. I bilo je puno slucajeva da su bijelci dodavsi na rally (Sturgis, Myrtle Beach, Daytona Beach, od najveceg prema manjem) na japanskim motociklima zbog toga upadnu u ozbiljne neprilike s hard-core motoristima...