Građani koji jučer nisu imali prilike roštiljati u vikendicama činili su to na otvorenom, a miris pečenog mesa ispunio je zrak na obali zagrebačkog mora, jezera Jarun. Jelo se sjedeći na podu i stojećki uz stolove, i to ako si imao sreće doći do kamenog roštilja, na kojem se meso vrtjelo "kao na traci".
Parkiraj gdje možeš
Oni snalažljivi donijeli su vlastite, manje primjerke roštilja, koje su postavili u mjesto najbliže hladu. Na tisuće ljudi smjestilo se na livadu u blizini savskog nasipa, koja je bila toliko puna deka te improviziranih klupa i klupica da su neki našli mjesto tek na asfaltnoj stazici, dok su vozači željni parkirnog mjesta kružili ne bi li pronašli barem maleni prostor na zelenoj površini, na kojoj se inače ne parkira. U drvene kućice namijenjene odmoru smjestili su se tek oni najrevniji, koji su ih zauzeli dan prije.
– Poslali smo kolege koji su odmah nakon posla išli sa stvarima da bi ih zauzeli. Tamo su i prespavali, a kažu da je već navečer sve bilo puno sličnih "spavača". Neke cure čak su spavale na kamenom stolu za stolni tenis – kaže Bojana Mandić, koja je s kolegama iz tvrtke slavila Praznik rada.
Bilo je i onih koji su kružili i ispitivali društvo u kućicama dokad ostaju te dijelili brojeve ne bi li ih zvali na odlasku. Sreću da zauzmu posljednji stol imalo je društvo kojemu je proslava Praznika rada bila nastavak svadbenog slavlja.
– Kućica je bila prepuna praznih boca i salveta, bilo je oko pet sati ujutro, srećom, našli smo se u pravo vrijeme na pravom mjestu, očito je netko tek otišao – priča Alen Broz, dok pokraj njega veselo društvo baca frizbi, drugi igraju badminton ili kartaju.
Čak šest kilograma mesa
Manje su sreće imali Vukovarci i Osječani koji inače slave u Park šumi Adica, no ove su se godine odlučili ujediniti s društvom iz Zagreba. Šest kilograma mesa donijela je ekipa koja je svakog 1. svibnja na Jarunu.
– Nismo se ni trudili doći puno ranije. Prošle sam godine došla u pet sati ujutro pa je već sve bilo zauzeto – rekla je Suzana Kvasina.