Nakon dvije godine i osam mjeseci pravne borbe Vlaho i Maro Srezović opet su jučer ušli u Saloon. Ulazak u nekad kultni klub, razumljivo, bio je emotivan.
– Kako se osjećam? Ne znam, znao sam da je unutra ruševina, ali opet ne možeš biti spreman. Tu je 40 godina mojeg života – kaže Vlaho Srezović, kojeg smo zatekli kako prima neobičan “poklon”, svoju karikaturu koju je dobio na otvaranju kluba.
Vrijedan je komad zagrebačke povijesti prekinut nezakonitim aneksom ugovora o zakupu kojim je Grad Zagreb neutemeljeno prava na posjed Saloona prenio Ciboni, iako ih sam nikada nije imao, a ona pak, protivno uvjetima iz tog ugovora i znajući da je Saloon u posjedu Vlahe Srezovića, dala dalje u podzakup tvrtki Klokan.
Na ulasku su vlasnici dobili i karikaturu koja je nastala na otvaranju Saloona 1970. godine
I zbog toga će Srezovići materijalnu zadovoljštinu na sudu, osim od neposrednih štetnika, vjerojatno potražiti i od Grada i od Cibone koji su nezakonitim ugovorima taj ulazak u posjed barem privremeno i omogućili.
A novca im treba jer imaju što raditi. Saloon izgleda kao prizor iz postapokaliptičnih televizijskih serijala. Struje ima samo na ulazu i u uredima, a i nju se moralo posebno prikapčati, vonj je vlage intenzivan, paučine ima posvuda, prekinuto preuređenje učinilo je kretanje opasnim... I sam ulazak je rizik, penjanje neosvijetljenim stubama mokrim od prokišnjavanja prava je avantura. Dnevna svjetlost dopustila nam je da prepoznamo da se ništa prepoznati ne da. Od starog Saloona ostao je samo dio inventara koji bivši zakupci nisu uspjeli izbaciti i – cjenici iznad starih šankova. Jedan je dio Saloona i “preuređen”.
Neukusni ružičasti uzorci podsjećaju da mu je sudbina bila da postane narodnjački klub. Na mjestu malog plesnog podija sada je – toalet. Do njega je kičasti valoviti šank s uzorkom nalik starim zidinama. Starih šankova koje su polirale tisuće gostiju kroz 40 godina više nema, glavni se plesni podij ne može prepoznati. Pod je ogoljen, nema pozornice, DJ kabine i pulta.
Tamo gdje su se snimali spotovi, svirala najveća imena domaće i strane glazbe, nema više baš ničega. Ni uredi nisu u bitno boljem stanju. Sve je ispražnjeno.
– Sudski će vještak utvrditi koliko smo izgubili, što nemogućnošću obavljanja djelatnosti, što uništenjem interijera, a procjenjujemo da je riječ o dosta više od 1,3 milijuna kuna. Gotovo tri godine nismo radili! Ali, s obzirom na veliko iskustvo u poslovanju i pomoć dugogodišnjih suradnika te velikim trudom i radom, sve je moguće. Ipak, najveću ulogu imat će sud i sudski postupak u naplati štete – kaže Srezović nadajući se da će se utvrditi i kolika je odgovornost svih u lancu. Posebno je emotivan trenutak bio pronalazak originalnog natpisa koji je bio iznad ulaza. Poslije je vraćen na prvotno mjesto.
– U teškim vremenima bitke vrijedila je ona “na muci se poznaju junaci” i zato velika hvala junacima koji će se prepoznati. Bilo je i onih od kojih si pomoć najmanje očekivao, nesebično su pomagali i oni koje najmanje poznajemo. Nažalost, velika većina nekad velikih prijatelja pokazala je pravo lice – završava Maro Srezović.
Nemam ništa sa Saloonom, ali radi sentimentalnosti s tim kultim zagrebačkim klubom pratim situaciju. Srezovići su jedini koji u toj priči nebi trebali imati nikakva prava na Saloon. Godinama su bili u najmu, a nisu ništa plaćali, niti najmodavcu, niti poreze državi. Radi neplaćanja im je i raskinut ugovor o najmu. Kako ih samo nije sram. Prave se nevinašca. Na javno kažu koliko su novca ostali dužni. Prava polažu jer su kakti legalizirali jedan dio Saloona. Zakon o legalizaciji dozvoljava da pojedini prostor može legalizirati netko tko nije vlasnik, međutim takva legalizacija ne može biti osnova da netko postane vlasnik.