Stanari Središća odakle je jedan od napadača na L. Ritza strahuju za svoju djecu

Treba ih sve na doživotnu kaznu. Ako su maloljetni, onda ih iz popravnog izravno treba prepratiti u zatvor i ostaviti na doživotnoj. Ako su jednom ubili, to će opet uraditi – komentiraju nam stanari Središća, u kojem navodno stanuje jedan od osumnjičenih napadača na osamnaestogodišnjeg Luku Ritza.

Središće strahuje
– Mislim da znam tko je taj dečko. I prije je bio nasilan. Nisam sigurna je li to on, ali znam da se jedan sedamnaestogodišnjak stalno tukao po kvartu – rekla je gospođa koja iz straha za život djece nije željela otkriti svoje ime, ali je ubrzo zašutjela o napadaču o kojemu očigledno mnogo zna.

U tom kvartu, kaže, stalno su problemi. Na igralištima u Središću, ali i u susjednom Sopotu, svake se večeri okupljaju maloljetnici, piju i stvaraju nered.
– Ne znate vi što se sve tu događa! Dođite između 22 sata i pet ujutro i vidjet ćete svašta. Noću se bojim vraćati kući. Možete zamisliti kako onda strahujem za trinaestogodišnjeg sina – uznemirena je susjeda.

Zbog kaosa u naseljima u Novom Zagrebu stanari se već oko pola osam zaključavaju u stanove. Policija, pričaju stanari, na maloljetničko nasilje mlako intervenira, a od redovite kvartovske ophodnje i nema previše koristi.
– Dodijeljena su nam dva policajca i jedna policajka. Oko četiri ujutro samo prođu, mahnu spremačima u lokalima i vrate se natrag u Sopot – otkrivaju uznemirene stanarke Središća koje su u nekoliko navrata po okolnim parkovima skupljale i narkomanske šprice. Njihovu strahu neki se stanari čude. Po njima je Središće siguran kvart.

– Mi samo gledamo svoju djecu. Kad njih oko 21 sat uvedemo u stan, ne znamo što se poslije događa – rekao nam je gospodin koga smo zatekli u parku nedaleko od zgrade jednog od osumnjičenih napadača.

Napušeni uz ogradu
Kao da ni ne sluti što mu se u dvorištu događa, s čudom nas je gledao i drugi gospodin. U taj je park sinoć izveo devetogodišnju djevojčicu.
– Grozno je znati da nam je u susjedstvu ubojica, ali nije to ništa čudno. Dugo sam radio u inozemstvu i vidio sam svašta. Hrvatska je još sigurna u usporedbi sa Zapadom – tvrdi gospodin.

Njegova supruga nekad je radila u mjesnom lokalu, poznaje grupe koje se skupljaju u zloglasnom parku.
– Znam da se neki drogiraju. Viđala sam ih i u kafićima – kaže stanarka Središća.

Djevojke koje smo sreli na klupama u parku uputile su nas na mračnije mjesto, košarkaško i nogometno igralište iza vrtića u Sopotu. Ondje su prije napada i napadači, navodno, haklali pod koševima.

Kada smo ondje došli, uz igralište je stajala grupa odraslih muškaraca. Po završetku utakmice popili su nekoliko gajbi piva i ubrzo se razišli. Općenito, po tragovima pivskih čepova na mnogo mjesta čini se da je druženje uz bocu tu jedina zabava. Odatle smo pošli i do okupljališta uz ogradu bejzbolskog igrališta nadomak jezera Bundek. Na nedalekom autobusnom stajalištu pretučeni su Luka Ritz i njegov prijatelj. Slično se umalo moglo dogoditi i našem novinaru koji je izdaleka pokušao fotografirati skupinu mladića koji su se zabavljali na klupama uz žičanu ogradu igrališta. Posvuda se osjećao miris dima indijske konoplje, a skupini se na skuteru pridružio jedan za glavu viši od ostalih.

– Što ti snimaš? Ej, ovaj nas snima! – povikao je huškajući ostatak svojega tima.

– Nemojte mu nanijeti teške tjelesne ozlijede – podrugljivo će drugi približavajući se reporteru. Nakon pokušaja razumnog razgovora i prijetnje novinar je te fotografije izbrisao, a Večernjakova se ekipa udaljila. Oni nisu igrali nogomet. Možda za tučnjavu jesu, ali za jednu poštenu utakmicu nisu bili sposobni.