Stari je Agram sad na Sigečici

U kavani Corso ponovno svira lagana glazba dok građani ispijaju svoju prvu jutarnju kavu. Pritom prelistavaju novine, prepričavaju najnovije vijesti i još se malo odluče ugrijati prije no što izađu na hladan snijeg. Scene koje su prije 50-ak godina bile svakodnevica, a onda su zatvaranjem zagrebačkih kavana pale u zaborav, ponovno su oživljene, i to na – Sigečici.

Uređivao je godinu i pol

Ondje je, naime, otvorena imenjakinja kultne kavane Corso na križanju Ilice i Gundulićeve čija su vrata već desetljećima zatvorena i koja zaboravljena trune. U Zagreb je tako, iako na malo drugačiji način, vraćen “vizualni i taktilni doživljaj starog Agrama”, kako je pokojni Zvonimir Milčec nazivao kavanu Corso.

– Još postoji snažna veza između Zagrepčana i starih kavana, pa makar ona bila na Sigečici – kaže Luka Lovrić, vlasnik novootvorene kavane Corso koja se sada nalazi u Rapskoj ulici 35 te prima 100-tinjak ljudi, a ima i terasu. Smjestila se u “staklenjaku”, kako se na Sigečici popularno zove kompleks izgrađen 50-ih za potrebe robne kuće i ugostiteljskog objekta. Jedno je vrijeme služio svrsi, no onda je zatvoren te je zadnjih 30-ak godina propadao.

– Dok sam skupljao papire za kupnju, sate sam proveo u državnom arhivu i otkrio zanimljivu povijest ovog mjesta te postao još sigurniji da je to prava lokacija za oživljavanje kavane Corso – objašnjava Lovrić, koji je cijeli život proveo na Sigečici, no s obzirom na to da ima tek 28 godina, nije se ni rodio u doba sjaja zagrebačkih kavana. Ipak, svoju je kavanu Corso uredio besprijekorno te sam ulazak u nju predstavlja pravo putovanje u prošlost. Stari klavir, unikatni sat, antikni aparat za kavu... Sve su to predmeti koje je Luka Lovrić skupljao više od godinu i pol, koliko je uređivao prostor u vintage stilu. Ovaj kipar po struci koji je godinama radio u ugostiteljstvu većinu je kavane uredio sam, a antikvitete je pronalazio po raznim tavanima, podrumima, u oglasnicima... Prostor je u potpunosti obnovljen, a čim je otvoren, postao je omiljeno okupljalište u kvartu. Najviše je ipak oduševio starije građane.

Ah, kao da je jučer bilo...

– Dolaze nam baš svi, od najmlađih do najstarijih, a upravo su ovi drugi posebno sentimentalni jer se sjećaju kako je staklenjak nekada izgledao, ali i originalna kavana Corso – ističe Lovrić te dodaje kako svaki dan nauči nešto novo o kavani od svojih gostiju.

– Da, da, pa nekad smo na plesnjake tu išli, sjećamo se kao da je jučer bilo – govori sada 70-godišnja družina dok 50 godina poslije na istom mjestu ispija kavu.•