ne daju im izbor

Štićenike iz doma tjeraju 
na život u stanu

Foto: Borna Filić/PIXSELL
Štićenike iz doma tjeraju 
na život u stanu
26.11.2013.
u 17:00
Dom Orlovac zatvara se za stalni boravak 1. siječnja
Pogledaj originalni članak

Transformacija i deinstitucionalizacija socijalnih usluga u Hrvatskoj, najvažniji projekt Ministarstva socijalne politike i mladih, razljutila je roditelje i skrbnike štićenika doma Orlovac, jedne od podružnica Centra za rehabilitaciju Zagreb. Prisiljavaju ih, kažu, da potpišu suglasnost da se štićenici, osobe s dijagnosticiranom mentalnom retardacijom, iz domova presele u privatne stanove, tzv. inkluziju.

Sjede zatvoreni

– Nemamo ništa protiv inkluzije no to bi morao biti proces, a ne da se štićenike istjera preko noći – priča predstavnica roditelja u Upravnom vijeću Orlovac Tamara Jovanović te dodaje da se krši njihovo pravo izbora. Naime, prije tri mjeseca obaviješteni su da se Orlovac 1. siječnja zatvara za stalni boravak te da se kreće u najam 11 stanova za smještaj svih štićenika u život u zajednici.

– Orlovac, jednako kao i podružnica Paunovac, postat će dnevni centar, u sklopu kojeg će se organizirati rehabilitacijske radionice, a štićenike bi iz stanova posebno obučeni asistenti trebali voditi i na dislocirane likovne, umjetničke i druge radionice – kaže Jovanović te dodaje da su u srpnju svi štićenici domova Paunovac i Sloboština preseljeni u stanove u Mamutici, Crnčićevoj te na Jarun.

– Bilo je i slučajeva da oni smješteni u stanove sjede zatvoreni više od dva mjeseca zbog loše organizacije. Mnogi i ne znaju kuhati, pa su prisiljeni jesti brzu hranu – kaže Jovanović.

Uključenje takvih osoba u zajednicu ne priznaju kao glavni cilj projekta inkluzije, a boje se da će Grad Zagreb ostati bez ikakvog smještaja za tu populaciju

. – Štićenici su i u sklopu Centra sudjelovali u životu zajednice, posjećivali kazališta, utakmice, sudjelovali na olimpijadi, vrata doma nisu im nikad zaključana – kaže Ljiljana Malinar Ivanković, koja se skrbi za 48-godišnjeg brata.

Najteži slučajevi

Već je 15 skrbnika odbilo zaključak stručne komisije o smještaju u stanove, a sudbina njih 35 još je na čekanju. No, roditelji Orlovca složni su – ne žele smještaj u stanove. Centar za rehabilitaciju Zagreb sveo se na 47 mjesta u domu Sloboština II, a tamo će smještati najteže slučajeve za stacionar. Iz Ministarstva socijalne politike poručili su da će korisnici za koje struka utvrdi da ne mogu ni uz 24-satnu stručnu podršku živjeti u organiziranom stanovanju biti premješteni u Sloboštinu II, te da će se pri premještanju voditi računa o njihovim željama.

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 2

KR
kreont
18:02 26.11.2013.

Stručnjaci koji su odredili ovakav način inkluzije pokazuju visok stupanj nestručnosti i nesukladnosti sa već viđenim svjetskim rezultatima inkluzija. Radio sam sa tom djecom i znam da traže stručnu skrb i nadgledanje ponekad i više od 24 sata dnevno. Ovako "napuštene" i u vrlo neorganiziranim programima predstoji tek da vidimo ozbiljnost slučajeva sa očekivanjem i smrtnim posljedicama i ozbiljnim ranjavanjima. Da sam roditelj takvog djeteta ne bi to dopustio. Ovo je kriminalno i vrlo vrlo neprofesionalno i započet i vođen projekt izbacivanja korisnika i defektologa sa svim pomoćnim kadrom na cestu. Najlakše je štedjeti na onima koji nemaju snage da se brane A TREBAJU SVU POMOĆ. Ovo je vraćanje u srednji vjek i bacanje takvih ljudi u tamne sobe !!!

IB
iva.begovic
22:17 26.11.2013.

Ne sumnjam u dobre namjere Ministarstva socijalne skrbi ali odluka o deinsititucionalizaciji osoba koje trebaju cjelodnevnu stručnu podršku više stručnih profila, a u svrhu privida da žive kao i ostali, duboko je pogrešna. Zapravo krajnje je glupa i neinteligentna. Osobno znam primjere osoba sa višestrukim oštećenjima koje u inkluziji duboko pate, zapravo venu i nazaduju u odnosu na stanje koje su imali u instituciji. Ljudska glupost zbilja nema granica. Predlažem ministrici da ne vjerujem lijepim riječima kojekakvih udruga, i neka se malo interesira kako je to u drugim zemljama. Mnoge su europske zemlje davno prošle ovu fazu i usvojile razuman stav da je inkluzija samo za one kojima je potrebna mala potpora da bi se uključili u normalan život, rad i društvo. Očekivati da to mogu retardirane, i nepokretne osobe, sa smetnjama govora, i vida, inkontinente i sl., krajnje je glupo i neinteligentno.