Život piše jednu priču, a zakoni drugu. Propisi diktiraju pravila koja kao da su pisana bez životnog iskustva. Umjesto da život piše zakone. Priča mi prijatelj, koji cijeli život kao prijevozno sredstvo koristi samo bicikl, kako će mu prekoračenje od pet metara i slučajan susret možda od života napraviti kaos. Biciklom je išao do glavnog trga vozeći Petrinjskom. No kada je došao na vrh Petrinjske, u pješačku zonu, nije sišao s bicikla, kako bi po propisima morao. Stao je, silom-prilika, pet metara nakon zebre, jer nije mogao proći. S jedne strane mu se gurao kamiončić, a s druge je starija gospođa gledala u izlog.
Morao je pričekati da se netko makne. I tako je dočekao da kamion ode, a on je taman stisnuo pedalu da će krenuti kada se starija gospođa naglo okrenula. Nisu se sudarili, no gospođa se prepala, htjela je uzmaknuti, zaplele su joj se noge i pala je. Nakon toga se i onesvijestila. Prijatelj je trčao po vodu i šećer, zvao hitnu, pomogao gospođi zajedno s gospođinom prijateljicom. I znao je da je u prekršaju jer je bicikl vozio gdje nije smio te da će morati dati iskaz policiji. No šokirao se kada mu je inspektor objasnio da je gospođi napuklo rame, što se tretira kao teška tjelesna ozljeda, i da mu prijeti jedna do pet godina zatvora.
Olakotno mu je, tješio ga je inspektor, što su obje gospođe rekle sve najbolje o njemu pa će možda dobiti uvjetnu kaznu. Pa kako, zar zaista?! Neki za gospodarski kriminal dobiju guljenje krumpira, a on bi zbog bicikla mogao u zatvor. Ili dobiti dosje s uvjetnom kaznom. Sada je na sto muka. Jer, što će reći njegov poslodavac. On od svoje plaće uzdržava dvoje djece koje ima s dvije supruge. Uz njega i njegove roditelje, to su tri obitelji koje bi bile pogođene njegovim gubitkom posla. Uz to, svaka kazna nosi vrijeme rehabilitacije, kada je osoba registrirana kao kažnjenik, nema “čistu” potvrdu o nekažnjavanju, što sužava krug poslodavaca. Kako onda mislimo da će naši sugrađani koji su se u nekom trenutku života ogriješili o pravila uspjeti naći pravi put nakon što odsluže svoj grijeh?
Jasno je to, a jasno je i kako svega toga ne bi ni bilo da vas prijatelj nije vozio gdje ne treba. Sve nakon toga ja splet nesretnih okolnosti.