Stupovi srama iz Borongaja velika su uvreda za sve građane metropole

Internetskim se stranicama jučer stihijski proširila i građane zapalila fotografija iz Borongaja na kojoj su prikazane osmrtnice ljudi muslimanske vjeroispovijesti premazane svinjskom mašću.

Mlada Zagrepčanka koja je podijelila fotografiju, na koju nitko nije pozitivno reagirao, komentirala ju je, moglo bi se reći, riječima s kojima su se složili svi koji razmišljaju sa zrnom soli: “Srce mi se slomilo”. Ta kako i ne bi. Gnusan čin, za koji ne vrijedi ona da nitko nikoga ne treba suditi, da mu ili joj ne bi bilo suđeno, naprosto izaziva navalu negativnih emocija, od ljutnje do tuge.

Fotografija je to zbog koje će mnogi, nažalost, i pomisliti da je to mišljenje kvartovske većine ili, ne daj bože, cijeloga grada. Fotografija je to zbog koje se nepotrebno potpiruje vatra, ali najgore od svega je što je to fotografija koja vrijeđa ne samo muslimane, nego i svakoga zdravorazumskoga čovjeka. Međutim, jedna stvar mora biti jasna svima koji su doživjeli šok i nevjericu vidjevši ovjekovječeno svjedočanstvo sramotnoga, nepromišljenoga, bezosjećajnoga, nekulturnoga i napose zlobnoga čina – to nipošto nije mišljenje većine. Zagreb nikada nije bio, nije sada, a zasigurno nikada i neće biti epicentar mržnje i šovinizma.

Ovakvi su slučajevi iznimke koje, eto, zahvaljujući moći društvenih mreža, postanu glasnije nego što bismo željeli, ali i upečatljivije nego što zaslužuju. Fotografija borongajskih stupova koji su, nažalost, zbog pojedinca i preko noći postali stupovi srama, zauvijek će ostati živjeti negdje u bespućima interneta, i to kao dvostruki podsjetnik, a za obje strane i kao vrijedna škola. Onima koji se zgražaju da se podsjete kako se NE ponašati, a onima rijetkima koji odobravaju da ih nauči vrijednoj lekciji za ubuduće. Naime, neka poslušaju Sokrata pa svaki pokret koji planiraju napraviti, neka prosiju kroz tri sita: prvo istine, drugo dobrote, treće koristi. Ako će njihov čin nekome koristiti jer donosi istinu i nešto dobro, neka ga naprave.