Trava je uvijek zelenija s druge strane ograde.
Ili, koliko god imali i u kojim god uvjetima živjeli, tuđe je uvijek bolje. Na staru poslovicu podsjetilo je 12 američkih studentica novinarstva sa sveučilišta Georgia. Došle su u Zagreb na tri tjedna. Istražuju ga i pišu putopise. I Zagrebom su oduševljene. Štoviše, ono što Zagrepčani smatraju užasnim, njima je – “mrak”. Recimo, grafiti. Dok se gradske vlasti, ali i sami Zagrepčani muče sa škrabotinama po starim zgradama u centru, Amerikanke na grafite gledaju kao na nešto naše i posebno. Opisuju ih čak “tetovažama zgrada”, koje daju karakter eklektičnom gradu. Super im je i javni prijevoz.
Koliko psujemo ZET zbog kašnjenja tramvaja, autobusa, nedolaska na stanicu u vrijeme kad piše na displeju, bezobraznosti vozača... Amerikankama su naši tramvaji, od kojih su neki stari i pedeset godina, doživljaj. Jer je u njihovoj zemlji javni prijevoz loš ili nikakav. Glavno prijevozno sredstvo je – automobil.
Dok užurbano hodamo od jednog mjesta do drugog, smatramo da smo u velikoj gužvi i stalnoj vremenskoj stisci. No Amerikankama je to “piece of cake”. Zagrepčani hodaju, primijetile su ove studentice, kao da moraju nekamo stići, ali bez namjere da se žure do tog mjesta...
Ugodan. Pridjev je to koji su pridale Zagrebu. I nakon jednog dana kod nas su se osjećale ugodno, a atmosferu opisale mirnom i primamljivom. A Zagrepčane kao ljude koji uživaju i u malim stvarima. Kao što je višesatno pijenje kave.
Najviše su se oduševile djevojke tamne boje kože, Afroamerikanke. Iznenadile su se koliko Zagrepčani prihvaćaju druge kulture. A nije da ih građani nisu uočavali. Štoviše, jedna od njih u svom članku opisuje koliko su u nju buljili dok je prolazila gradskim ulicama. Međutim, nije se osjećala nelagodno ili ugroženo. Umjesto toga, smatrala se jedinstvenom jer je bila svjesna znatiželje stanovnika grada. Zagreb, dodala je, omogućuje da budeš ono što jesi.
kad cete uvesi Amerikancima vize vise kao odgovor na njih.