Sv. Leopoldu Mandiću poklonilo se 200 tisuća hodočasnika

Pognute glave, suze u očima, tišina među vjernicima koja se mogla gotovo čuti.

I molitva mnoštva ljudi koja je govorila u jedan glas. Posebna atmosfera osjećala se jučer oko kapucinske crkve svetog Leopolda Mandića u Gornjoj Dubravi. Vjernici su je opisali kao “prisutnost Boga” koja je privlačila hodočasnike sa svih strana. A Leopolda Bogdana Mandića prihvatili su kao njegova izaslanika. I to već odavna. Vjernici su ga smatrali svecem još dok je bio živ, a tisuće onih koji su ga u posljednjih pet dana poželjeli dodirnuti govori o tome da se njegova duhovna snaga osjeća i danas. Vidjelo se to po interesu vjernika i brojnosti hodočasnika. Od 13. do 18. travnja tijelo svetog Leopolda pohodilo je njih 200 tisuća. Gotovo svatko dotaknuo je prozirni sarkofag u kojem leži, bilo rukom ili da je prislonio svetačku sličicu, maramicu.

Donio nam sreću, radost i mir

Mnogi su ga cjelivali, a i oni u invalidskim kolicima potrudili su se doći do njega. Velika želja da dođu do njega mogla se vidjeti i jučer prije ispraćaja tijela u Ljubljanu. Gurali su se pred ulaznim vratima crkve, a ispratiti su ga došli učenici, umirovljenici, ali i oni koji su odlučili zakasniti na posao ne bi li Leopolda vidjeli posljednji put prije njegova odlaska.

– Sreća, uzbuđenje, radost i mir. To sam osjećala za njegova boravka. Nisam uspjela doći do tijela, ali drago mi je što sam došla – rekla je učiteljica u mirovini Ivana Paclik. Gotovo svaki dan dolazile su i prijateljice iz župe Doroteja, Marija, Marta i Bernarda, kojima nije smetalo što bdjenje traje do ponoći, a ujutro su već na prvoj misi bile u 7.30 sati.

– Ovo je najveći događaj u Hrvatskoj ovih dana i ima godišnje, stoljetno značenje jer smo čekali više od pedeset godina da nam dođe sveti Leopold. Ovo se trebalo dogoditi – rekao je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, koji je vodio obred ispraćaja.

Da je događaj stvarno bio jedan od najvećih u zemlji govori i činjenica da je u organizaciji sudjelovalo 500 volontera, a razmišljalo se o najsitnijim detaljima, od toga da treba za hodočasnike pripremiti šator za okrepu, koji je stajao pokraj crkve.

A svi koji su došli mogli su mise (bile su na rasporedu svaka dva sata) pratiti i na dva videozida na otvorenom. Izneseni su i stolci kako bi oni stariji mogli počinuti, a u organizaciji je sudjelovao i električar kako bi sve prošlo u najboljem redu. Dežurala je i časna sestra Augustina Barišić, koja je, osim Bogu, život posvetila i brizi za bolesne te više od 40 godina radi na KBC-u Rebro.

Najveći teret, kazala je Suzana Peran iz organizacijskog odbora, spao je na kapucinske i franjevačke bogoslove, a s organizacijom su počeli prije dva mjeseca.

– Očekivali smo interes, ali ne toliki. Svetačke sličice koje smo pripremili podijelili smo vrlo brzo, a volonteri su radili i po 20 sati dnevno. Svećenici, njih 300, ispovijedali su cijelo vrijeme, pa i do četiri sata ujutro. A u šest su ponovno otvarali crkvu – kaže Suzana Peran te dodaje da je bilo najavljeno 246 autobusa s hodočasnicima, no mnogi su došli nenajavljeno. Ljudi su se sami javljali da volontiraju, navodi Suzana Peran, a i lokalni pekari dolazili su s kroasanima i ostalim pecivima.

Vjernici u narodnim nošnjama

Donirano im je i cvijeće kojim je bio ukrašen oltar.

– Bilo je više od 90 posto donacija – kaže S. Peran. Najstarijem volonteru bilo je više od 80 godina, a ministrirali su i osnovnoškolci. Posjeta ne bi bilo, kaže S. Peran, da nije bilo inicijative Hrvatske kapucinske provincije, odnosno njezina provincijala fra Jure Šarčevića.

Leopoldovo tijelo stalno su čuvali vjernici obučeni u narodne nošnje, a počast su mu odali i vatrogasci, branitelji. Hodočasnika je bilo iz Vojvodine, Crne Gore, Bosne i Hercegovine...