"Svaki se dan molim kako bih se ja svidio Zagrebu kao što se ovaj grad sviđa meni"

Nigerijac Prince Okeke Ebuka u Zagrebu živi već 10 mjeseci. Stigao je u teretnom vlaku te zatražio azil u Hrvatskoj, a iako mu status još nije odobren, svaki dan živi u nadi da će dobiti dokumente i konačno početi novi život. On je samo jedan od izbjeglica koji čekaju odobrenje azila, a čije su priče građani jučer mogli čuti na Cvjetnom trgu, na upoznavanju građana i azilanata koje je povodom Svjetskog dana izbjeglica organizirao Crveni križ u suradnji s UNHCR-om i MUP-om.

Ljudi su ljubazni

– Cijeli život tražim mir i našao sam ga u Hrvatskoj, to je moj novi dom. Bio sam u nekoliko europskih zemalja, zadnje u Bugarskoj, i jedino mi se u Zagrebu svidjelo živjeti – rekao je Prince Okeke Ebuka koji trenutačno stanuje u nekadašnjem hotelu Porin, sada prihvatilištu za azilante. Tamo uči i hrvatski, a nada se zaposlenju kada dobije dokumente.

– Svaki se dan molim kako bih se ja svidio Zagrebu i Hrvatskoj kao što se oni sviđaju meni i da će me društvo prihvatiti. Još uvijek gajim nadu iako su je mnogi poput mene odavno izgubili – govori Nigerijac koji je na druženju iskoristio priliku da ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića, koji se također družio s izbjeglicama, upita zašto proces odobravanja statusa za azilante tako dugo traje. Kako kaže, to što nema dokumente najveći mu je problem jer, kad nemaš dokumente, nemaš ni budućnost. Sve ostalo u Zagrebu mu se sviđa, a smatra da su ljudi otvoreni, ljubazni i pristupačni. Da Zagrepčani dobro prihvaćaju izbjeglice, izuzev nekih pojedinačnih incidenata koji uvijek postoje, smatra i Sanja Pupačić, voditeljica službe za zaštitu imigranata u Crvenom križu. I građani koji su sudjelovali na jučerašnjem druženju pokazali su razumijevanje prema azilantima. Kako kažu, potrebno nam je samo malo više edukacije.

Pozitivni primjeri

– Puno je lakše onima koji su već dobili status azilanata. Izbjeglice koje čekaju dokumente, što uglavnom traje i nekoliko mjeseci, ovisno o zemlji iz koje dolaze, u težoj su situaciji jer žele raditi, a ne mogu i nemaju sva prava koja bi trebali imati – rekla je Pupačić te istaknula da je cilj druženja pokazati pozitivne primjere integracije. Tako su na Cvjetnom izloženi umjetnički radovi azilanata, a posebno su oduševile slike mlade Ruskinje Anne Artjušenko.