Početak proljeća za Turopoljce od davnina nije 21.ožujak, već mjesec dana kasnije, 23. travnja, na blagdan Svetog Jurja. Građani se tek tada tradicionalno opraštaju s hladnom zimom i počinju slaviti novi život. Diljem Velike Gorice i Turopolja obilježava se Turopoljsko Jurjevo, slikoviti pučki običaj koji slavi proljeće kao simbol novog života.
- Šire velikogoričko područje kroz cijelu svoju prošlost bilo je ratarsko stočarski kraj. Mještani su stoga jedva dočekali da se nakon zime počnu intenzivno baviti poljoprivredom i proizvoditi hranu. Počinje obrada tla, blago ide na pašu, kreće oranje i sijanje, a što je za Turopoljce jako važno, tada je bio i izbor župana Plemenite opčine Turopoljske, tako da Jurjevo ovdje ima više značenja – priča nam velikogorički kronolog Stjepan Kazimir Šipušić, a donose Kronike Velike Gorice.
- Ima vam jedna turopoljska izreka. Pitali konja što je za njega najteže, a on kaže da je za njega najteže kad ima bobovu slamu. A ima li još nešto teže? Konj veli, je, ima. Prazne jasle! Znači, ono što je mučilo seljaka, mučilo je i životinju. Svima je potrebna hrana – kaže Šipušić.
Znanstvenica s Instituta za etnologiju i folkloristiku, dr. sc. Melanija Belaj, ističe važnost Turopoljskog Jurjeva. Osim profesionalno, za taj pučki običaj vezana je kao Turopoljka još od ranog djetinjstva. Upravo je to presudilo njezinom životnom pozivu.
- Turopoljsko Jurjevo sam živjela kao dijete i podsjeća me na djetinjstvo. Sjećam se krijesova pored kuća u selu. U obitelji sam gdje ima mnogo Juraja. Dolazili su nam čestitari i pjevali su i djedi i tati i sestri. Sve to na neki je način odlučilo i o mojoj profesiji – naglasila je etnologinja Belaj koja Jurjevo nije doživjela ritualno, za razliku od prijašnjih generacija čemu je svjedočio i Stjepan Kazimir Šipušić.
- Bila je priča da do kuda dim i svjetlost jurjevskog krijesa doseže, do tuda doseže na neki način zaštita Svetog Jurja nad onim što na tom području niče, raste kroz gospodarsku godinu – sjeća se Šipušić.
Na Jurjevo se do danas zadržalo slavljenje povratka blaga s paše. Krava je na ulazu u imanje trebala prijeći preko plamena zapaljenog vijenca koji je prethodne godine bio blagoslovljen na cvjetnicu. Dim vijenca predstavljao je posebnu moć u zaštiti krave i njezinog zdravlja. Krava je na glavi imala vijenac od poljskog cvijeća koji je simbolizirao zaštitu od coprnjica.
Kad se krava nakon zime uputila na pašu, ona se napasla i napunila je vime. Vijenac među rogovima trebao je skrenuti pozornost coprnjicama da gledaju u njega, a ne u njezino vime kako kravu ne bi urekle svojom pričom – ističe velikogorički kronolog.
Mještani će na Jurjevo u narodnim nošnjama šetati svojim krajem, pjevati i svirati. Ulazit će u dvorišta kako bi ljude darivali grančicama, a zauzvrat dobili jabuku, kolač ili neki drugi dar, baš onako kako se to radilo u stara vremena.
- Jurjevski običaji su na neki način u svakom selu poprimili neke svoje specifične oblike, ali svuda se pojavljivao veliki jurjevski krijes kao glavni događaj za selo. On je obično bio ili večer uoči Jurjeva ili na samo Jurjevo – dodaje Šipušić. Etnologinja Belaj kaže da su se ljudi povezani s prirodom na taj način osjećali bolje.
- Krijes je bitan jer nekada su ljudi više živjeli u suglasju s prirodom i s njom komunicirali, u što sam se i sama uvjerila kao dijete. To je toplina, pozivanje sunca, svojevrsna kolektivna svijest o tome da nam bude bolje. To sam i sama osjećala i to mi je preneseno – ističe Melanija Belaj najavljujući da će Turopoljsko Jurjevo uskoro biti pod zašitom UNESCO-a.
- Jurjevski običaji već su upisani u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, a Turopoljsko Jurjevo je u procesu ulaska na reprezentativnu UNESCO-ovu listu nematerijalne baštine, s tim da je to jedna multinacionalna nominacija u koju je uključeno nekoliko zemalja, Makedonija, Srbija, Rumunjska, Moldavija i Turska. Ime nominacije su „Proljetni običaji“, što ima smisla jer je porijeklo Turopoljskog Jurjeva i ostalih diljem sjeverozapadne Hrvatske spada u područje godišnjih običaja, odnosno proljetnog obreda buđenja prirode – objasnila je.
Kroz različite programe koje pripremaju Plemenita opčina turopoljska, Turistička zajednica grada, obiteljsko imanje Dianežević, Pučko otvoreno učilište te brojna kulturno-umjetnička društva, na Jurjevo će se okupiti cijelo Turopolje.
>>Znanstvenici traže da UNESCO zaštiti i Turopoljsko Jurjevo