Tajna prave samoborske kremšnite? Jaka ruka! Evo i originalnog recepta

Priča o “kraljici svih kolača”, kako joj tepaju Samoborci, počela je dvadesetih godina prošlog stoljeća, kada je njezin “otac” Đuro Lukačić počeo raditi u slastičarnici svoga brata Marka na glavnom trgu. Đuro je u zagrebačkim slastičarnicama izučavao zanat, kombinirao recepture majstora od kojih je učio i tako dobio poslasticu koja je proslavila Samobor. Desetljećima se njome sladi gotovo svatko tko dođe u grad, a kremšnita kakvu ondje rade odnedavno je i zakonski zaštićena kao autohtoni samoborski brend. Ministarstvo kulture dodijelilo joj je status nematerijalnog dobra, a njegovi nositelji dva su najpoznatija mjesta u koja se ide na kremšnite, kavana Livadić i slastičarnica U prolazu.

Treba paziti da ne zagori

Jedino ondje može se probati kremšnita prema originalnom receptu Đure Lukačića. U slastičarnicu U prolazu donijela ga je Branka Žganjer, koja je vodi sa suprugom Marijanom. Tajna je samoborske kremšnite, kaže on, u spretnim rukama njihovih slastičarki, no na kvalitetu utječu i namirnice pa bi, primjerice, mlijeko moralo biti svježe, bez konzervansa.

– Treba znati točno koliko dugo miksati smjesu; ostane li predugo na vatri, postaje gušća i to onda nije to. Mora se paziti i da ne zagori i pjenjačom stalno miješati smjesu, koja po gustoći treba biti slična svježem pudingu. Krema bi trebala biti gotova za 12 do 15 minuta. A oni koji su probali miješati znaju da je za to potrebna prilična snaga – govori Ivančica Vitko, koja kremšnite peče u slastičarnici U prolazu. Pet slastičarki koje su radile kod Lukačića danas su u U prolazu, a u kavani Livadić znanje su prenijele Višnja Vukmanović i Vesna Radovanić, koje su također radile u Đurinoj slastičarnici.

– Po čemu je naša kremšnita posebna? Krema nije toliko “pudingasta” kao kod zagrebačke kremšnite, a prema legendi, najfinije su kad se jedu tople. Kažu da je to zato što je bila tolika navala da se nisu stigle ohladiti – govori Matilda Labaš, koja vodi kavanu Livadić.

Dodatak turističkoj ponudi

Proces dobivanja zaštite, kažu, trajao je godinama, a to je, ističu u Gradu, i dodatna vrijednost turističke ponude Samobora te poticaj da se i dalje radi na očuvanju tradicije, ali i uvođenju novosti.