Od Varšavske do Savice, preko Trešnjevke i Knežije sjedili su pred bagerima, lupali loncima, spašavali magnolije, potoke, parkove i travnjake. Aktivisti okupljeni u platformu Možemo! bili su uspješni u rušenju vladavine Milana Bandića, no sada moraju graditi kako bi opravdali povjerenje birača. I dok se oni uhodavaju u nove funkcije, mi smo pitali aktiviste i političke analitičare tko bi mogao uskočiti na njihovo mjesto, odnosno, da citiramo rimskog satiričara Juvenala, “tko će čuvati čuvare”.
Prostor otvara i obnova
Pravo na grad i Zelena akcija, udruge bliske novoj vlasti iz kojih su dijelom i regrutirani neki od njezinih lidera, ne namjeravaju prosvjedovati jer za time, kažu, zasad nema potrebe.
– Trenutačno ništa takvog nemamo u planu, no udruge civilnog društva su tu da budu korektiv vlasti te da i dalje djeluju kao i dosad – kaže Iva Marčetić iz udruge Pravo na grad. Slično govori i Bernard Ivšić iz Zelene akcije.
– Sustavno smo upozoravali da gradski problem nije loše organiziran promet li gospodarenje otpadom. Jasno je tko je bio kreator svega. Sastavni dio naših akcija bilo je upozoravanje da odgovornost leži na Milanu Bandiću. Sada kad njega više nema, nemamo u planu prosvjede, no nastavljamo sa zelenim kampanjama – ističe Ivšić kojeg pomalo ljuti “fetišizacija prosvjeda kao oblika političke borbe”. Zelena je akcija, domeće, bila kontinuirani kritičar vlasti pokojnog gradonačelnika, a prosvjed samo jedan od alata iskazivanja stava o njoj.
Da prosvjeda u Zagrebu neće biti neko vrijeme smatra i analitičarka Ankica Mamić.
– Dva desetljeća situacija u gradu je ovisila o tome koliko je netko dobar s pokojnim gradonačelnikom i njegovim prijateljima, a klijentelistička hobotnica svoje je krakove protegnula sve do komunalnih redara. Teško će biti sve to očistiti, no opcija Možemo! pobijedila je s rezultatom koji im to olakšava. Ruku koja im nedostaje u Skupštini s veseljem im daje SDP, ali bez obzira na to, na njima je velika odgovornost, a takva su i očekivanja građana – govori. Građani su jedva dočekali promjene i nestrpljivi su stoga je, kaže, novoj vlasti važno da jasno predstavi svoje poteze.
– Potreban im je jedan quick win, a tko će im biti oporba, još je rano predviđati. Na drugoj strani političkog spektra to je svakako Domovinski pokret, no na lokalnoj razini nije presudan ideološki faktor, već komunalni problemi. U Skupštinu je ušao i Most, koji na parlamentarnoj razini vodi odličnu oporbenu politiku, a za to će koristiti i gradske zastupnike – ističe A. Mamić. Moguća je oporba u gradu, napominje, i Damir Vanđelić, koji racionalno ukazuje na probleme u obnovi.
– Njegova je kritika zasad usmjerena na Ministarstvo graditeljstva, no to ne znači da se neće okrenuti u novom smjeru – iznosi analitičarka koja smatra da pitanje obnove otvara prostor za buduće oporbeno djelovanje i prema novoj vlasti. Možemo!, dodaje, puše za vrat i SDP-u te je vrlo blizu da ga pretekne kao glavna oporbena stranka.
– Nastave li jačati, radit će HDZ-u probleme i na nacionalnoj razini, s čime će se premijer Plenković morati pozabaviti – zaključuje.
Ekipi koja je sad na vlasti u Zagrebu, ali i aktivistima koji su joj bliski, smatra analitičar Žarko Puhovski, trebat će neko vrijeme da shvate da su se pozicije promijenile.
– Ljudima koji prosvjeduju trebat će vremena da shvate da oni koji su na vlasti više nisu “naši”. A i njima će trebati oko šest mjeseci do godinu dana da shvate da više nisu oporba. Događalo se to 2011. u Sloveniji i 2001. u Srbiji – navodi. A u zadržavanju vlasti bit će potrebna i demagogija, bez koje, kaže, nema demokracije.
– Možemo! će do kraja godine trebati dvije jake demagoške mjere da zadrže povjerenje. Za njih se glasalo jer su pošteni, no sad kad su na vlasti, građani žele niže račune vođeni logikom: “Vi ne kradete pa će ostati više i za nas” – objašnjava.
Glasan bi mogao biti Filipović
Pitanje je tko će zauzeti njihovo mjesto u prosvjednim akcijama, no prirodno je, kaže, da to bude netko s desnog spektra.
– No desne su stranke u Skupštinu smjestile političare B-lige, a da bi postali prava oporba, trebat će im svojevrsna Željka Markić junior. Desnica je zasad intelektualno dekapitirana, a mogući izazivači s ljevice i dalje misle: “To su naši cure i dečki” – kaže Puhovski. Novi vođa gradske oporbe poput Tomislava Tomaševića, smatra, neće biti netko koga smo dosad viđali na televiziji.
– Poruka ovih izbora je: “Nećemo iste face”. Potencijalni Tomaševićev nasljednik sada ima 22 – 25 godina i usvoji li neke mobilizacijske sposobnosti, ljudi će se okupiti oko njega ili nje – iznosi Puhovski.
Neki budućeg Tomaševića vide u istaknutim ljevijim skupštinarima bivšeg saziva koji nisu bliski novom gradonačelniku. A neki i u HDZ-ovu Davoru Filipoviću. Među njima je i docent na Fakultetu političkih znanosti prof. Višeslav Raos.
– Filipović je bio glasan u kritici Bandića pa vjerujem da će biti najveći Tomaševićev kritičar u Skupštini – smatra Raos te dodaje da će se oporba u Skupštini morati konsolidirati, ali neće biti homogena.
– HDZ i Most neće nastupati zajednički usprkos svjetonazorskoj bliskosti, a pitanje je kako će se u sve to uklopiti DP – navodi te upozorava da, iako je u Skupštini pozicija Možemo! dobra, isto ne vrijedi kada su u pitanju vijeća gradskih četvrti. Naime, usprkos tome što su pobijedili u 16 od 17 četvrti, u nekoliko još nisu uspjeli sastaviti većinu.
– Cijeli prvi mandat Možemo! pojest će obnova Zagreba i rekonstrukcija Holdinga. Ako uz to stignu iscrtati pokoju novu biciklističku stazu, bit će super. Slijedi im i rezanje proračuna pa će njihovim mjerama štednje aplaudirati libertarijanski komentatori – zaključuje Raos. •
Lako je laprdati kad si u oporbi, e, a sada se treba dokazati kad treba delati!