Tko je ona, nitko ne zna. Tajna je i njezino ime, a posljednjih 1700 godina ne zna se sa sigurnošću ni je li središnja figura kulta s kojim je povezuju. Misterij tajanstvene boginje Donje Panonije i njezinih konjanika te olovne pločice iz 3. i 4. stoljeća na kojma su prikazani arheolozi pokušavaju riješiti već 150 godina, no i stvar i dalje ostaje zagonetnija od osmijeha Mona Lise.
U igri i Kelti?
Arheološki rebus ženskog božanstva iz Podunavlja u središtu je interaktivne izložbe "Božica i konjanici 1 – Kultni sinkretizam Donje Panonije", a možete ga pokušati riješiti do 30. srpnja u Galeriji Arheološkog muzeja u Ulici Pavla Hatza. Njezin autor Ozren Domiter, viši kustos u AMZ-u, postav je koncipirao tako da istodobno ulazite u fenomen kulta boginje, ali i u njegov misaoni proces istraživanja te kabinet u kojemu je, služeći se arheološkim nalazima, povijesnim izvorima, računalom te dostupnom literaturom sam istraživao.
Zagonetka božice Domitera zaokuplja od 2015., kada je dobio posao u Zbirci rimskih kultnih, votivnih i dekorativnih predmeta u Arheološkom muzeju. Predmeti posvećeni drevnoj boginji odmah su zagolicali njegovu istraživačku maštu pa je bila i temom njegova stručnog ispita, kazuje.
– Olovne pločice, za koje pretpostavljamo da su bile neka vrsta suvenira, nalazimo najviše u Podunavlju, od Budimpešte do ušća rijeke u Crno more. Za ovu sam izložbu nastojao prikupiti svu građu dostupnu u hrvatskim muzejima – pripovijeda Domiter, koji je uspio skupiti 87 pločica, najviše iz Gradskog muzeja Vinkovci, na čijem je području pronađeno najviše nalaza. Ukupno je u cijelom svijetu pronađeno oko 500 pločica, no smatra se da ih ima još, najmanje oko 1700, pa Domiter planira nastavak izložbe u suradnji s muzejima u Mađarskoj, Srbiji te Bosni i Hercegovini, koji kriju još mozaika u ovoj tajanstvenoj slagalici.
Puno toga oko ovoga kulta intrigira arheologe. Sa sigurnošću se zna malo, primjerice da je prikazana ženska figura zasigurno božica jer stoji na pijedestalu i prikazana je nadnaravno velikom u odnosu na ostale simbole i figure.
– Dio arheologa misli da je lunarno božanstvo, dio tvrdi da je riječ o Kibeli ili Hekati, treći su uvjereni da je mistična boginja zapravo Epona, vrhovno božanstvo i zaštitnica Kelta koji naseljavaju Panoniju od davnina, a na njih upućuju i jahači. Većina se slaže da upliva u ovom imaju Kelti, no tumače da je prikazana božica zapravo Domina, iz keltskog kulta Dominusa i Domine, vladara neba i Sunca te vladarice Zemlje i Mjeseca. Neki pak misle da je sve povezano s mitraizmom. Međutim, nisam sasvim siguran ni je li ona glavni junak ove priče – navodi Domiter. Na dijelu pločica nalazi se i Sol, bog Sunce, središnja figura kulta Sol Invictus, odnosno Nepobjedivog Sunca, koji je na vrhuncu popularnosti bio u vrijeme cara Elagabala.
– Bio je Sirijac, transvestit u incestuoznom braku sa sestrom, toliko notoran da su ga Rimljani pokušali izbrisati iz službene historiografije. U vrijeme Severa, dinastije kojoj je pripadao, u Rimu se osjeća jak upliv orijentalnih, sirijskih elemenata. Raste i vjerski sinkretizam, čemu su posebno skloni viši staleži – objašnjava Domiter. I u kultu panonske božice vidljivi su orijentalni elementi poput scene blagovanja ribe ili solarnog kulta, kaže.
Da je riječ o kultu, jasno je po simbolima i prikazima kao što je onaj ritualnog žrtvovanja goveda, četiri elementa, konjanicima ispod kojih su smješteni nagi ljudi, ribe, zmije, lavovi... Teško je reći i tko su bili štovatelji kulta, no najviše je pločica pronađeno u civilnim nalazištima, a manji broj na grobljima ili u vojnim naseobinama. Dodatnu komplikaciju istraživačima stvara i to što o kultu ne postoji nijedan pisani izvor. Je li to zato što riječ o tajnom društvu?, zanima nas.
Slobodno me nazovite
– Ne, baš suprotno. Pretpostavljamo da je kult bio toliko lokalno i regionalno rasprostranjen, uobičajen i ukorijenjen da historiografi nisu smatrali da se njime uopće treba baviti – odgovara Domiter. Zbog silnih pitanja na koja arheologija nema odgovor, odlučio je, kaže, na izložbi ogoliti svoj istraživački proces.
– Nema tu suvišnoga, kao kod Iggyja Popa, samo ritam i minimum melodije. Posjetiteljima je na raspolaganju sav materijal kao i meni, povećalo, nalazi, literatura i računalo. Otvaram prostor za diskusiju. Zbog toga sam na izložbi instalirao i kutiju u kojoj mogu ostaviti svoje anonimne interpretacije i broj telefona, da me oni koji žele nazovu i pitaju sve što ih zanima. Zasad, nažalost, još nije zvonio!