Najduže su Alanske, koje vode od Jahorinske ulice do Gornjega Prekrižja, koje su ime dobile po vrhu na Velebitu, a najstrmije one nazvane po graditelju Bartolu Felbingeru, koje povezuju Kožarsku i Radićevu. Kožarsku i Matoševu, pak, spajaju one kojima je pripala titula najužih, a ime duguju Grguru Tepečiću, obrtniku koji je 1622. digao ustanak protiv doživotne vladavine tadašnjih senatora. Zakmardijeve su bile okupljalište studenata, a one uz uspinjaču, nazvane po književniku Josipu Eugenu Tomiću, bile su glavna ruta za Gornji grad iz Ilice...
Idealne za “selfije”
Riječ je, dakako, o stubama, kojih u zagrebačkom centru, prema podacima Ureda za prostorno uređenje i izgradnju grada, ima 95. Stotine tisuća ljudi njima svakodnevno gaze gore i dolje, odlične su kratice da bi se došlo s Donjega na Gornji grad i obrnuto, a pogled koji s nekih od njih puca na zagrebačku panoramu čine ih među glavnim turističkim atrakcijama.
Mnoge imaju i zanimljivu “povijest”. Tako se, primjerice, za Kapucinske stube, koje spajaju Mesničku i Matoševu ulicu, priča da su nekoć bile noćno okupljalište coprnica pa se nazivaju i Vještičje štenge. Njima su se, kažu legende, coprnice spuštale da bi produžile na križanje Streljačke i Tuškanca, gdje su imale sastanke.
Zakmardijeve stube, koje se nalaze nedaleko od Kapucinskih i spajaju Strossmayerevo šetalište s Radićevom ulicom, nekoć su zvale Sveučilišne i bile su okupljalište akademske elite.
– Zagrebačko je sveučilište u vrijeme njihove gradnje 1878. bilo smješteno na Katarininu trgu pa su se na tim stubama studenti odmarali i družili između predavanja – kaže povjesničarka umjetnosti Snješka Knežević.
Stube koje su poslije nazvane po Ivanu Zakmardiju, pravniku koji je 1643. postavio temelje Hrvatskom zemaljskom arhivu, dodaje, bile su tada i najveće, za što je zaslužan slavni arhitekt Milan Lenuci. On ih je obnovio i proširio, a projektirao je i neke od danas najljepših stuba poput Tepečićevih, Kapucinskih, Tomićevih i Jorgovanićevih. Lenuci je, ističe Snješka Knežević, zapravo osmislio sustav javnih gornjogradskih stuba koji danas poznajemo, a po njegovu su uzoru poslije nastavili arhitekti poput Huga Erlicha, Antuna Tunča Urlicha i Ivana Zemljaka.
U obnovu i Weberove
No, sve te stube vidjele su i bolje dane jer se danas na njima uglavnom može samo spoticati i klizati. Kad padne kiša ili se nakupi lišće, stube nazvane po prirodoslovcu Josipu Schlosseru, koje spajaju Šoštarićevu ulicu sa Šalatom i tradicionalna su ruta za jutarnji jogging, ali i poznatu utrku koja se ove godine održala 12. put, postaju mjesto na kojemu se može uganuti gležanj.
Dijelovi stuba koje su ime dobile po agronomu Vinku Mandekiću, smještene između Jelenovca i Pantovčaka, jednostavno su nestali, a ni one Weberove, koje povezuju Vinkovićevu cestu i Šalatu, nisu u mnogo boljem stanju. Iako su ime dobile po književniku Ivanu Kozarcu, stube koje također vode s Pantovčaka toliko su nagnute da ih zovu “pijanim”.
– Zagrebačke stube općenito zapuštene su, dotrajale, poprilično oštećene pa i ruševne, a njihova okolica zarasla i puna smeća – govori Snješka Knežević, koja je glavni dio života provela upravo na Gornjem gradu.
O obnovi se, dodaje, priča godinama bez ikakva pomaka, a ne pomaže ni to što je dio gornjogradskih stuba uvršten u Registar kulturnih dobara i pod konzervatorskom je zaštitom. Zbog toga svaka sanacija ili uređenje podliježe dugotrajnom procesu, a za radove je potrebno prethodno odobrenje Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode.
No, ove bi godine od obnove ipak moglo biti nešto jer je, kažu u Uredu za prostorno uređenje i izgradnju grada, u proračunu za 2019. upravo za tu svrhu osigurano dva milijuna kuna. Tim će se novcem urediti pet javnih stuba, od kojih su troje na gornjogradskom području, Weberove, Kozarčeve i one na potezu Kosirnikova – Istarska – Hercegovačka.
Natječaj za obnovu Weberovih stuba raspisan je početkom ožujka, a sanacija, koja će stajati 450.000 kuna, uključivat će popravak dotrajalih gazišta, skidanje drvenog i postavljanje metalnog rukohvata te uređenje okolnog područja.
Sa spomenika Franji Tuđmanu uklonjen natpis "Bandić lopov" i "Mila"
Kako to da nema Bandićevih štengi?