S jednom rukom malom sve je počelo, a ta ruka mala ovih je dana navršila 70 godina. Zagrebački festival dvije je godine mlađi od Sanrema i dvije godine stariji od Eurosonga, a otvorio je vrata zabavnoj glazbi u Hrvatskoj, najprije šansoni, kasnije popu, rocku i mjuziklu te postao jedan od najvažnijih festivala na našim prostorima, rekao je Vojo Šiljak jučer u Johann Francku na predstavljanju monografije “Zagrebački festival – 70. godina” u nakladi Večernjeg lista i Hrvatskog društva skladatelja.
Na raskošno ilustrirane 172 stranice, monografija donosi priču o festivalu kroz desetljeća, ali i niz intervjua s autorima i izvođačima zaslužnih za bogatu festivalsku pjesmaricu. Uz novinsku arhivu i zanimljive infografike, u knjizi su predstavljene na deseci rijetko viđenih fotografija od kojih su neke po prvi put dostupne javnosti.
Doprinos povijesti glazbe
Pobjednička pjesma prvog izdanja Festivala koji je najstariji glazbeni festival na ovim prostora bila je "Ta Tvoja ruka mala" koju je izveo legendarni Ivo Robić, a napisao Ljubo Kuntarić. Prvo izdanje festivala, ispričao je Šiljak, odvijalo se istovremeno kada i tršćanska kriza pa je autor skladbe, Ljubo Kuntarić za pobjedu saznao tek mjesec dana kasnije kada se vratio iz borbi.
-Bila su to drugačija vremena, drukčiji kontekst od današnjeg, no te su pjesme danas dio naše povijesti, našeg identiteta - istaknuo je Antun Tomislav Šaban, glavni tajnik Hrvatskog društva skladatelja. Kroz sedam desetljeća festival je evoluirao, prilagođavao se ukusima, trendovima.
- Započeo je u vremenima prije rocka, kada je stigao rock, reflektirao se u pjesmama, iz dekade u dekadu pojavljivali su se novi autori, a Zagrebački je festival bio referentna točka pa mi je drago da je cijeli proces ovjekovječen u ovoj bogatoj i iznimno vrijednoj monografiji - istaknuo je Šaban.
Iako je Zagrebački festival nešto stariji, pisao je povijest skupa s Večernjim listom, a već 1959. Večernjak je na njemu dodjeljivao dvije nagrde naglasio je Večernjakov glavni urednik Dražen Klarić.
- Zagrebački festival oduvijek je bio mjesto na kojem se promoviraju i afirmiraju autori, ali i oni koji su u društvu bivše države postajali prve zvijezde koje se promovirale na stranicama našeg lista- rekao je Klarić. U monografiji se nalazi vrijedna građa, tekstovi za svaku dekadu, intervjui s autorima i zvijezdama, fotografije...
- Pred autore monografije stavljen je težak zadatak, da ne pišu samo o festivalu već i o kontekstu vremena u zemlji i u svijetu stoga je ona vrijedan dokument i drago mi je da je Hrvatsko društvo skladatelja pristalo na suradnju. Zagrebački festival dio je hrvatske tradicije, a danas živimo u društvu nesklonom tradiciji. To se pokazalo i na primjeru Zagrebačkog festivala. Tradiciju je važno modernizirati pa je on i danas odskočna daska za afirmaciju glazbenih autora, autorstva, ali i za brojne izvođače - zaključio je Klarić.
Na promociji je govorio i Alfi Kabiljo koji je s 42 nastupa na Festu jedan od rekordera, a 1965. od Večernjaka je primio posebnu nagradu za pjesmu "Cvrčak i mrav".
- Imao sam sreću raditi s vrhunskim pjevačima, no volio bih čestitati kolegi Dragi Dikliću koji je svjetska veličina i prava je šteta što ga nisu imali Paul Anka i Frank Sinatra jer bi im napisao još bolje pjesme - kazao je Kabiljo, a Drago Diklić nije skrivao sreću što mu je na promociji uručena nagrada za poseban doprinos Zagrebačkom festivalu.
Nagradu za poseban doprinos uveo je aktualni umjetnički ravnatelj Zagrebačkog festivala Branimir Mihaljević.
- U monografiji je puno anegdota, zanimljivog štiva, uzbudljivo je prisjetiti se svega - rekao je Mihaljević.
Kada je festival krenuo 1953. godine nipošto nije bila dobra za glazbu i zabavu. Od kraja Drugog svjetskog rata nije prošlo ni deset godina, a posljedice velikog svjetskog sukoba itekako su na svojoj koži osjećali svi stanovnici bivše države. I nije to bilo samo poslijeratno siromaštvo, jer svježe su još bile i posljedice Titova sukoba sa Staljinom, eskalirala je tršćanska kriza, a Goli otok bio je pun onih koje je tamo na “preodgoj” uputio komunistički režim. Iza kulisa, pomalo skriven, ipak se živio i drukčiji život, urbana i građanska Hrvatska disala je “na škrge”, ljudi su pokušavali voditi svoje živote njegujući kulturu, glazbu, voleći “kaj”... Uz Josipa Broza Tita, drugo ime tadašnje Jugoslavije postao je Milovan Đilas nakon što je izabran za predsjednika Savezne narodne skupštine. U Hrvatskoj je na vlasti Savez komunista Hrvatske, a čvrstom rukom vlada Vladimir Bakarić. Na svu sreću Zagreb je 1953. imao gradonačelnika zagledanog u budućnost. Bio je to Većeslav Holjevac. Ništa se, pa ni festival zabavne glazbe, tada nije moglo organizirati bez političkog odobrenja, no Holjevac kao gradonačelnik što se toga tiče nije previše komplicirao, jer je poznavao širu sliku grada u kojem je kultura, pa i ona popularna, imala itekako važno mjesto.
Fedor Kopsa bio je ravnatelj prvih triju izdanja festivala. No čak i kada je uspješno riješen politički dio te su dobivene sve dozvole za pokretanje Zagrebačkog festivala, ostaje činjenica da u Zagrebu i Hrvatskoj nitko nije znao kako se to zapravo radi. A još nije bilo ni televizije! Nikica Kalogjera u spomenutoj je knjizi ostavio zapis o prvom festivalskom žiriju, koji se okupio u stanu njegovih roditelja u Vlaškoj 89. Nakon što su pjesme bile odabrane, pojavila se nova velika dilema: tko će ih pjevati. U to su vrijeme profesionalni pjevači bili Ivo Robić i Rajka Vali. I tako je silom prilika odlučeno da baš oni izvedu sve nove pjesme, uživo u dvorani “Istra”, na mjestu na kojem je danas ZKM. Nastupili su uživo uz veliki orkestar, a interes publike bio je golem. Prilikom osnutka Zagrebački festival zamišljen kao festival skladatelja, odnosno djela, a ne izvođača - pjevača i tako je ostalo sve do danas.
Na prvom festivalu izvedeno je osam pjesama, a s pravom se može reći da je tada rođen i jedan od njegovih najvećih hitova – pjesma “Ta tvoja ruka mala” Ljube Kuntarića i Blanke Chudobe u nezaboravnoj izvedbi Ive Robića.
Danas se zna da je na drugom izdanju Zagrebačkog festivala nastupalo pet pjevača. Mario Kinel zabilježio je da je Plesnim orkestrom Radio Zagreba 1954. godine dirigirao Zlatko Černjul, a godinu poslije Miljenko Prohaska. Za ranu povijest festivala važan je i događaj iz listopada 1954., kada su skladatelji koji su bili u prvom žiriju Zagrebačkog festivala, uz neke nove članove, osnovali Udruženje kompozitora lake muzike Hrvatske. Upravo to udruženje 1956. preuzima od Horizonta organizaciju Zagrebačkog festivala. Iste godine pobjedu odnosi Ljubo Kuntarić s pjesmom “Ako nećeš da te ljubim”, a tekst je ponovno napisala njegova stalna suradnica Blanka Chudoba.
Godine 1959. na festivalu su se prvi put na jednom popisu našla imena ljudi koji su napisali jednu od najljepših ljubavnih priča hrvatske estrade, a od te se godine festival jednostavno naziva Zagreb. Zagreb ‘59 održan je u dvije večeri, koje su izravno prenosili Radio Zagreb i Televizija Zagreb, a te se godine u njega aktivno uključuje i Večernji list. Danas uz pjesmu “Mornarev cha, cha, cha”, koju je izveo Marko Novosel stoji ime Arsena Dedića, jer on je za nju napisao stihove, a Mario Bogliuni glazbu. Njih su dvojica tada bili ne samo kolege i prijatelji, već i cimeri u studentskom domu. Bogliuni je na neki način zaslužan za početak ljubavne priče Arsena Dedića i Gabi Novak jer on ih je upoznao. Ta je 1959. i za Gabi i za Arsena označila i početak njihovih glazbenih karijera, a Zagrebački festival bio im je odskočna daska: Arsen je debitirao kao tekstopisac, a Gabi kao pjevačica.
Na natječaju 381 pjesma
I tako su Arsen i Mario Bogliuni iz novina saznali da su na Zagrebačkom festivalu 1959. godine osvojili drugu nagradu. Prva je pripala pjesmi “Ljubav ili šala” Milutina Vandekara i Alke Ruben, koju su u alternaciji pjevali Ivo Robić i Gabi Novak. Godinu dana poslije, 1960., Gabi Novak je na svom drugom Zagrebačkom festivalu, dobila veliki kompliment i proglašena je “najdarovitijom i najstudioznijom pjevačicom mlade garde”, a najviše medijske prašine podiglo se oko jedne gimnazijalke. Bila je to Zdenka Vučković, pobjednica prvog Opatijskog festivala koji je osnovan 1958., koja je u duetu s Ivom Robićem pjevala pjesmu “Mala djevojčica”, koju i danas svi nazivamo “Tata, kupi mi auto”. Godine 1961. Zagrebački festival postaje velika glazbena manifestacija koja traje čak četiri večeri. Prvi su put tada nastupili Senka Veletanlić, Đorđe Marjanović i Lola Novaković. Zagreb ‘62. može se označiti i kao festival na kojem je rođena čuvena Zagrebačka škola šansone. Na natječaj je stigla čak 381 pjesma, a žiri je izabrao njih 34 te ih prvi put u povijesti festivala dijeli u dvije kategorije; 24 pjesme označene su kao plesne melodije, a njih deset kao šansone.