Nika Barić i Nikolina Jelenić jučer su prvi put susrele, ali tema za razgovor nije im nedostajalo. Odmah su ove tinejdžerice počele govoriti o humanitarnim akcijama, promicanju tolerancije, volontiranju. Priče su to pomalo netipične za 13-godišnjakinju i 18-godišnjakinju, ali Nika i Nikolina razlikuju se od svojih vršnjaka. Upravo zbog humanosti i posvećenosti volontiranju njima će danas biti uručena gradska nagrada “Luka Ritz – Nasilje nije hrabrost”.
Na vježbanje s napolitankama
– Znate, ja se ponekad jako brinem za nju. Pa ona nikada nije kod kuće. Čim čuje da nekome treba pomoći, odmah trči – kaže Nikina mama Anđelka Barić.
Nika već osam godina trenira tekvondo u klubu Čigra te svaki slobodan trenutak provodi u sportskoj dvorani, a u njoj voli čak i spavati. – Najbolje se naspavam na strunjači, to izaberem radije nego krevet – objašnjava ta učenica osmoga razreda. A i nagrada koju je dobila vezana je za tekvondo. Prije godinu dana počela je pomagati na treninzima djeci s Downovim sindromom. Kaže kako se prvo bojala da to neće moći, ali strahovi nisu bili opravdani te se sprijateljila s djecom već nakon prvog treninga.
– Ne mogu opisati koliko sam bila sretna kada su me dva petogodišnjaka zagrlila nakon treninga – govori Nika te dodaje kako sad već imaju svoje rituale: na svaki trening donosi napolitanke jer ih djeca obožavaju, a završavaju ih zajedničkom pjesmom “Kad si sretan”. Svoju velikodušnost pokazala je i kada se ošišala 40 centimetara kako bi udruga Kosa ljubavi mogla od njene kose napraviti periku za osobe s malignim bolestima.
Školski projekt optičara
Nikolina Jelenić svoj je volonterski staž pak počela u Tehničkoj školi Ruđera Boškovića. Ova je tehničarka za očnu optiku, naime, s kolegama osmislila projekt “Cvike popravi i usput me pozdravi”. Cilj mu je bio da se upoznaju s kolegama iz škole, ali Nikolina kaže da su se tako zbližili i s profesorima koji su došli popraviti naočale. Volontira u društvu D.U.R. u kojemu izrađuju ukrase i poklone za humanitarne svrhe, a aktivna je bila i u akciji u kojoj su beskućnicima izrađivali naočale. U slobodno vrijeme, kojega ima sve manje jer su joj počele brucoške obaveze, voli otići u kino, kazalište ili s prijateljima na večeru.
– Alkohol i cigarete ne podnosim, a sretna sam kada i moji prijatelji odluče ne piti jer im ja stalno ponavljam kako im to treba – kaže buduća upravna pravnica. •
Bravo, cure!