Treba nam još 20 vrtića! Evo u kojim četvrtima je to najpotrebnije

Oko 3000 kuna, odnosno nešto manje od pola prosječne hrvatske plaće. Ili otprilike kao za najam dvosobnog stana u Novom Zagrebu. Toliko bi jedan par trebao mjesečno potrošiti na privatnu dadilju koja bi im svakodnevno osam sati čuvala dijete. Treba li im na kraće, neće moći proći za manje od 25, a najčešće 30 kuna po satu. Gradski vrtić, usporedbe radi, mjesečno stoji od 1300 do 1900 kuna, no kako ga sufinancira Grad, roditelji plaćaju samo mali dio, između 150 i 600 kuna. Naravno da druga opcija financijski zvuči bolje od prve, no ipak će oko 2700 roditelja ovog ljeta po imeniku “vrtjeti” tete čuvalice, privatne dadilje, studentice predškolskog odgoja... jer za njihovu djecu u gradskim vrtićima nema mjesta, oni privatni su odavno prebukirani, a da imaju “baka-servis”, kažu, već bi ga i iskoristili.

Neki na svega 40 kvadrata

Od 8700 prijavljene djece, podsjetimo, ove godine upisano je tek oko 6000, a ostali su dobili odbijenicu, što zbog dobi, što zbog nedostatka kapaciteta. I dok iz Gradskog ureda za obrazovanje podsjećaju da još postoji žalbeni rok pa će zato od jeseni neupisane djece biti manje, kao i da je broj upisane u istom rangu kao i lani, roditelji se pitaju kako je do ovoga uopće moglo doći. Jer gradskih je vrtića u Zagrebu 60, a kad se pribroje i područni objekti, dolazimo do brojke od njih 231. Tu su i privatni te vjerski vrtići, kojih su 64, a ne treba zaboraviti ni na obrte djelatnosti dadilja, kojih su u gradu 22. Gledajući čiste brojke, na prvu bi se moglo pomisliti da mjesta ne samo da ima dovoljno već i previše, no to bi bilo netočno jer su svi objekti puni ko šipak.

– Sustavom predškolskog odgoja i obrazovanja u Zagrebu obuhvaćeno je gotovo 36.000 djece, od čega njih 31.000 u 60 dječjih vrtića osnivač kojih je Grad. Raspoređeni su u 1507 odgojnih skupina, a vrtići su prosječno veličine 25 skupina, odnosno 517 djece – kažu u Uredu za obrazovanje.

Djeca se zapravo u Zagrebu gužvaju, naglašava Katarina Turković Gulin, predsjednica udruge vrtićkih odgajatelja Sidro, jer ih ima mnogo više nego što bi smjelo biti prema državnom pedagoškom standardu (DPS).

– Čini se kao da je područnih objekata mnogo, ali treba gledati što se pod time računa. Neki su poput stanova od 40 kvadrata u kojima se može smjestiti samo jedna skupina. Riječ je o privatnim stanovima za koje se godišnje izdvaja 750.000 kuna – kaže K. Turković Gulin, koja kalkulira da je i trenutačno djece u vrtićima 20 do 30 posto iznad DPS-a.

– Računica kaže da bi se, ako je u gradu 60 vrtića i u njih je upisano 6000 djece, a 2700 je ostalo bez mjesta, trebalo izgraditi još 15 do 20 objekata kako bi se svi mogli upisati – ističe predsjednica Sidra koja predlaže da Grad neke svoje prostore prenamijeni u vrtiće ili podigne montažne objekte.

Žitnjak, Klara, Kašina

A nisu, naglašava, vrtići ni raspoređeni svugdje gdje je to potrebno. Može se, primjerice, primijetiti da Gajnice imaju dva, a cijeli južni Podsused, u kojem godinama raste broj djece, nijedan. Da ih potrebno više, i na različitim lokacijama, potvrđuju i u Gradu.

– Potreba za povećanjem kapaciteta ponajprije se odnosi na četvrti Novi Zagreb zapad, Trešnjevka sjever i jug, Podsused – Vrapče, Stenjevec te Sesvete – poručuje Tatjana Dalić, v. d. pročelnice Ureda za obrazovanje. Ipak, vrtića su 34 više nego prije desetak godina, dodaje, a u tijeku su projekti gradnje i dogradnje objekata u Sesvetskom Kraljevcu, Svetoj Klari, Odranskom Obrežu, Kašini i na Žitnjaku.

– S obzirom na kontinuirani porast broja stanovnika te gradnju novih i širenje postojećih naselja, potrebno je kontinuirano revidirati i razvijati mrežu predškolskih ustanova. U sljedećem ćemo razdoblju sustavno, koristeći pritom i sredstva iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, nastaviti proširivati kapacitete, i to izgradnjom novih i zamjenskih objekata, adaptacijom i dogradnjom postojećih te zakupom namjenskih prostora – zaključuje T. Dalić.