Trebamo novo odlagalište, reciklažno dvorište u Prilesju pretijesno je

Gotovo svakog ponedjeljka radnike reciklažnog dvorišta u Prilesju u Maksimiru dočeka isti prizor. Dolaskom na posao ispred ograde, na kolniku, zatječu veliku hrpu odbačenog otpada. Bude ondje starog namještaja, televizora, dijelova od bicikala, pohabanih tepiha, građevinskog otpada... Radnicima ne preostaje ništa drugo nego da hrpu, dio po dio, uklone i sami odvoje u predviđene spremnike. Otpad pred vratima odlagališta, kažu, ostavljaju najvjerojatnije ljudi iz tvrtki kojima građani plate da ga odnesu, a oni ga potom odbace kad reciklažno dvorište ne radi jer ga ne bi mogli odložiti unutar ograde.

Tvrtkama je, naime, zabranjeno odlaganje bilo kakvog otpada u dvorišta. Žele li ga se riješiti, morale bi sklopiti ugovor s Čistoćom koja bi ga odvezla uz određenu naknadu ili platiti drugu tvrtku koja se bavi otkupom i zbrinjavanjem otpada, a ovako, kažu radnici dvorišta u Prilesju, prođu besplatno. No, to nije jedini nedostatak tog odlagališta.

Problem je i što je dvorište premalo za 48.902 stanovnika koliko ih živi u toj gradskoj četvrti, pa često mnogi dođu i zateknu puno odlagalište koje ne može primiti njihov otpad.

Teško se skreće

– Reciklažno se dvorište nalazi u sklopu tzv. megarotora, na zavoju, pa je mnogima problem skrenuti u njega. Ulazi se pri velikim brzinama, bude i trubljenja, a izbjegavaju se i sudari. Radimo na tome da ulaz bude s druge strane – kaže Stanko Gačić, predsjednik Vijeća Gradske četvrti Maksimir. Predložili su Gradu, dodaje, i da se sagradi novo reciklažno dvorište na Ravnicama.

Nered se stvara i oko zelenih otoka, koji se prazne češće nego kad su postavljeni, no opet se dogodi da, zato jer ga nemaju gdje ostaviti, ljudi odlože otpad pored spremnika.

– Gradska četvrt zove Čistoću i njezini radnici brzo dođu, ali to nije rješenje. Bilo bi dobro kad bi svaka četvrt imala na raspolaganju ekipu zaduženu za zelene otoke koja bi kamionima praznila spremnike – kaže Gačić.

Prilagodljiv raspored

Međutim, u Zagrebačkom holdingu ističu da to nije izvedivo.

– Trenutačno je na području grada 1008 zelenih otoka. Kada bismo na 17 četvrti imali vozilo za zelene otoke, grubim matematičkim izračunom došli bismo do stotinjak vozila, vozača i radnika dnevno jer se svaka vrsta otpada odvozi posebno, odnosno ne smije se miješati. Najveći je problem kod zelenih otoka upravo to što se pokraj njih nalazi svakakav otpad, od miješanog do krupnog, a on ne bi mogao biti odvezen ni u tih stotinjak vozila dnevno. Spremnici se prazne prema rasporedu, a on se prilagođava ondje gdje se pokaže potreba za učestalijim odvozom – kažu u Holdingu.

Kako bi stanovnike potaknuli da bolje odlažu, zelene otoke u Maksimiru opasali su žutozelenim ogradicama jer su tako i vizualno privlačniji.

– Riješili smo i divlje odlagalište u Oboju, i to tako da smo onemogućili pristup betonskim ogradama – zaključuje Ivan Daskal, v. d. voditelja područnog odsjeka Ureda za mjesnu samoupravu.