'Trešnjo, jedini sam te prepoznal!'

Kad sam sad išel prek rampe na Zapadnom, videl sam jednu staru trešnju, punu plodova... Zastal sam onak ganut i rekel: Trešnjo, ja sam te jedini prepoznal – govori Miroslav Klemm, autor knjige “Himalaja, tres, tres, Trešnjevka!”, koja se danas u 18 sati promovira u Knjižnici Tina Ujevića na Trešnjevci.

Djelo je to s 29 priča iz života, kako sam kaže, “prvo Trešnjevčanina, a onda Zagrepčanina”, od djetinjstva i odrastanja, od 50-ih do 70-ih godina 20. stoljeća. Vrijeme je to, piše Klemm, “kad su se s livade iza Trešnjevačkog placa još mogli videti tornjevi katedrale”.

– Ni Trešnjevka ni cijeli Zagreb više nisu za prepoznati. Da dovedeš nekoga iz onog vremena i postaviš ga na plac, ne bi znao gdje se nalazi – objašnjava Klemm, opisujući da su mu zavičaj bile male, uske ulice, poput njegove Ostrovičke, i u njima male potleušice i ispred njih vrtovi. Od stare tržnice, koja je bila i ostala jedan od glavnih kvartovskih punktova, ostalo je par stupova, a Klemm podsjeća svoju generaciju, upoznajući i one mlađe, da je na placu bilo i ljetno kino.

Ni Trešnjevka ni cijeli Zagreb više nisu za prepoznati. Da dovedeš nekoga iz onog vremena i postaviš ga na plac, ne bi znao gdje se nalazi

– Svaku su večer zgasili lampe, a onda je z one kućice kraj ribarnice zasjalo svetlo i padalo na veliko platno. Nema veze kaj su svako ljeto igrali isti filmovi, to smo obožavali – ističe taj 70-godišnjak.

Kad bi trebao odrediti što je Trešnjevka danas, kaže da svi koji u nju dođu kao novi stanari (čitaj: “imigriraju”), usvoje ono što zateknu, a to je ovdje, zacijelo, i otvorenost i susjedska prisnost, koja se osjeti i u kafićima...

A od Klemma ćemo saznati i podrijetlo uzvika iz naslova knjige. Izmislio ga je Prša iz Tešanjske: “Tak je vikal za Trešnjevku kad su naši igrali i to je postao naš pozdrav.”
Po kojem se zasigurno izvorni Trešnjevčani i dalje identificiraju.

Bez obzira na sve društvene mijene, u kojima ni Trešnja više nije tako radnički “crvena”, epitet koji je stekla zahvaljujući, tumači Klemm, klasi malera, zidara, ali i brijača, šustera, čistača...

Objasnit će i tko su trešnjevački fakini, kakve je, primjerice, opjevao još jedan dečko iz kvarta, Zvonko Špišić, a na promociji danas zborit će Klemm i o tome "kak su po letu išli na maraton", "kak sam pobedil Garta", ali i o skupljanju markica, plesanju "z Bebom u Tucmanu", kao i o Pavelovom dvorištu, školovanju, te "kak je moja mama postala grofica" ili je "Đurek skljucal udava"...

– Knjiga je za uspomenu na vrijeme koje nosimo u sebi. Ona ima smisla za trešnjevačku zavičajnost, mislim da je lagana za čitanje, i onima koji nisu s Trešnjevke, dakle žive i izvan granica omeđenih Magazinskom cestom - i do pruge, dolje do potoka Črnomerec i Remize, pa do Jukićeve i niže do Savske - zaključuje Miroslav Klemm, inače umirovljeni muzejski savjetnik, koji već desetljećima živi u Varaždinu.