Trgovinu otvaramo tek kad nam kupac pozvoni na vrata

Početkom osamdesetih u Perkovčevoj, glavnoj samoborskoj ulici, poznatoj kao ulici trgovaca, bilo je gotovo nemoguće doći do poslovnog prostora. Da bi unajmili prostor bila je i lista čekanja poduzetnika i obrtnika. A manji prostor nije se mogao dobiti ispod tadašnjih tisuću njemačkih maraka.

Prije je uvijek bilo živo

Danas gotovo rijetki opstaju u toj jedinoj ulici koja izlazi na glavni trg. Natpisi na izlozima "Iznajmljuje se", "Prodaje se" ili "Zatvaramo nakon dugo godina rada" posljednjih su godina postali svakodnevica. Šetači dolaze ciljano. Ili u banku koja tamo posluje, k frizeru... Tako su navikli tamo dolaziti u jednu od rijetkih medičarnica u Samoboru. Medičarnica i svjećarnica Oslaković na istom mjestu stoji od 70-ih. Odmah pokraj, u kući gdje žive, imaju i vlastitu ručnu proizvodnju raznih oblika licitara. Trgovinu otključaju tek kad im netko pozvoni na ulazna vrata. – Nema smisla po cijele dane stajati u radnji. Zna se dogoditi da cijeli dan nitko ne uđe. Posao su pokrenuli djed i otac pa smo Samoborcima dobro poznati. No oni koji tek otvore, brzo zatvore – rekao je Franjo Oslaković, koji sa sestrom Viktorijom sad drži obrt. Gotovo 40 godina u Perkovčevoj djeluje i frizerski salon Max, koji ima stalne mušterije.

– Nekad smo ovamo obvezno dolazili prije posla na češljanje, uvijek je bilo živo. Ljudi su se šetali, nisu ovuda samo prolazili autom, bez stajanja – priča jedna od stalnih mušterija koju smo zatekli u salonu, dok frizerka Ivana Lopac dodaje da su ljudi otišli nakon što je prije nekoliko godina premješten Autobusni kolodvor izvan centra grada.

Problem doći do centra

Problem je i starijima, svjedoči Samoborka Gordana Zorić, koji trebaju od Autobusnog kolodvora doći do centra. – Treba prijeći oko 3 kilometra, a nema lokalne linije. Onda moramo zvati taksi i plaćati 30 kuna – kaže G. Zorić, koja kupuje u dućanu donjeg rublja koji se zatvara nakon 16 godina. – Država nam najmanje pomaže. Gotovo sve što zaradiš, daješ na porez. Ne potiču male obrtnike uopće – kaže vlasnica Snježana Nikić. Jedan od rijetkih primjera novog otvaranja u Perkovčevoj je studio za djecu Sirius, otvoren prije mjesec dana. Dolaze djeca na satove baleta, pjevanja, dramske, plesanja, jazza...

– Željela sam oživjeti vrijeme kada sam ja bila mala, a Perkovčeva puna života. Osim toga, za djecu u Samoboru sad nema ništa slično – zaključila je vlasnica Una Širanović Schwane. Problema je svjestan i gradonačelnik Samobora Krešo Beljak. – Mali trgovci nestaju zbog trgovačkih centara. Proces je to čije se posljedice vide i u Zagrebu, slična je slika i u Ilici, Ozaljskoj... Postoji put revitalizacije autohtonih lokalnih obrta, u Njemačkoj su se takvi potpomagali dok nisu postali samoodrživi. Samobor ide tim putem – poručio je Beljak.

>>Samoborske razglednice oživljavaju grad kakav je nekad bio