Ishodili smo neke dokumente, valjda je to za nove kuće – objašnjavaju Romi iz Heinzelove ulice potpisivanje dokumenata o njihovu preseljenju u novo romsko naselje čija se gradnja planira u Svetoj Klari.
Treba nam prostora
Nova lokacija sviđa im se, baš kao i projekt koji predviđa tridesetak kućica u nizu sa zelenim okućnicama, drvoredima, parkovima i igralištima. Dobro će se ondje prilagoditi, kažu, a peticija koju Svetoklarani potpisuju protiv njihova dolaska nikako im nije jasna.
– Pa i mi smo ljudi – ističu pokazujući nam stanje gradskih kuća u kojima trenutačno žive. U trošnim nastambama uz Hitnu pomoć ne mogu ostati jer je ondje u planu gradnja novih zgrada, a čak i da mogu birati bi li ostali ili se selili, odgovor je svima jednak.
– Želim otići i mislim da će nam tamo biti super. Djeca će se igrati vani, a valjda će biti i više mjesta unutra, da ne spavamo kao sardine – govori Danijela Beganović uvodeći nas u svoju kuću u Heinzelovoj. Dvadesetak kvadrata okruženih vlažnim zidovima već dvadeset godina dom su njoj, suprugu i njihovo osmero djece.
– Gradu plaćamo najam sto eura mjesečno, a zidovi samo što se nisu srušili. Sami popravimo što možemo, odnosno popravi moj suprug kad nije na poslu u Čistoći – govori Danijela Beganović, čijem je osmom djetetu Kristijanu krsni kum gradonačelnik Milan Bandić. On je, kaže D. Beganović, sigurno zaslužan za život koji ih čeka. Već ih je htio, kaže, ranije preseliti u Sopnicu, ali ondje nisu željeli ići jer u stanu živjeti ne mogu. – Treba nam prostor da se djeca mogu i vani igrati, da imamo kamo sa stvarima – kaže Romkinja, a usput svom sinu, osnovnoškolcu Jasminu, naređuje da počne pisati zadaću. Škola je važna, kaže D. Beganović, čija sva djeca redovito pohađaju nastavu.
Međusobno poštivanje
Ta uobičajena rutina za Rome i nije nešto čemu pridaju previše pozornosti, ističe predsjednik Udruge Roma Zagreba i Zagrebačke županije Alija Mešić.
– U dogovoru sa socijalnim radnicima, čak smo uvjetovali primanje socijalne pomoći slanjem djece u školu. U Zagrebu trenutačno ima oko 25 tisuća Roma, iako ih je prema popisu stanovništva samo oko dvije tisuće, a 18 tisuća ih prima socijalnu pomoć – ispričao je Mešić te dodao kako u naselje u Klaru neće ići Romi na socijali i oni iz čergi, već urbani Romi iz Heinzelove te oni iz Lomnice pokraj Velike Gorice. Zaposleni, oni koji ne prose, a i ne bave se skupljanjem sekundarnih sirovina.
– Nađi posao. Rečenica je to koju čujemo vjerojatno najčešće. Ali to vam izgleda tako da se prijavite, pa kad dođete na razgovor, kažu vam da ipak niste za to radno mjesto – iskren je Enes Bobarić iz Udruge Roma, trenutačno nezaposlen. Ne bori se samo on s predrasudama, kažu Vesna i Sead Hasanović, koji vode jedini romski restoran u gradu, na Miramarskoj.
– Kako vas Hrvata ima različitih, tako ima i nas Roma. Vidite da smo čisti, uredni i normalni i da nas živciraju stvari koje bi i vas živcirale – objašnjavala nam je Vesna Hasanović kako se ljuti na susjeda koji uporno pored svoje kuće gomila smeće. Susjed Hrvat. Sa suprugom Seadom, poznatijim po nadimku Braco Cigan, otvorila je restoran upravo kako bi Zagrepčanima približila romsku kulturu. Na njezine specijalitete ipak dolaze tek rijetki.
– Ni Hrvati ni Romi nikako da shvate ključnu stvar. Većina mora poštovati manjinu, ali isto tako manjina se mora prilagoditi životu ljudi u zemlji u kojoj se nalazi – zaključio je Braco Cigan.
Hm, Bandić je romski kralj. Ne razumijem da je samo dvije tisuće prijavljenih, a osamnaest tisuća prima socijalnu pomoć. Kako možeš primati socijalu, - ako ne postojiš i nigdje te nema u evidenciji stanovništva? To ni u Zimbabweu ne postoji.