U njoj postoje samo tri kućna broja – 1, 2 i 4.
A duga je točno 65 metara. I prepješači se za jednu minutu. Ulica Jurja Habdelića na Gornjem gradu najkraća je gradska ulica. Tako su barem učili malobrojne stanare koji u njoj žive. A slušaju to i od turističkih vodiča koji u obilasku grada strancima Habdelićevu predstavljaju upravo kao najkraću. Iako malena, ulica ima bogatu povijest.
Najstarija gradska ljekarna
U njoj se danas nalazi Gimnazija Tituša Brezovačkog na broju 1, najstarija gradska ljekarna na broju 4, odmah pokraj, na broju 2 sjedište je Hrvatskog filatelističkog saveza, i to već više od 50 godina, a odnedavno se u istoj zgradi okupljaju i umirovljeni generali u sklopu udruge Hrvatski generalski zbor. Otamo je, iz dvorišta na broju 1, prije više od 60 godina krenula i priča o budokaiju kao borilačkoj vještini u Hrvatskoj, a njezin utemeljitelj dr. Emin Topić ondje je stvorio generacije poznatih sportaša. A samih stanara i nema baš puno, njih sedmero u dvije obitelji. Na broju dva i broju četiri. Već pet godina na broju 2 živi i obitelj Aleksandra Marjanovića Kavanagha.
– Stan smo naslijedili od tete, gospođe Eisner, koja je ovdje živjela veći dio 20. stoljeća. Ovdje je u istom ulazu nekad urede imao i današnji Muzej suvremene umjetnosti. Najstariji dio zgrade podignut je na nekadašnjem gradskom bedemu, još sredinom 17. stoljeća – kaže A. Marjanović Kavanagh. Neobično je, dodaje, ali i manje poznato da Habdelićeva skriva i jedini javni WC na Gornjem gradu. U zgradi do, na broju 4, gdje je nekad radio unuk Dantea Alighierija, ljekarnu je nekoliko stoljeća kasnije držala i baka sadašnjeg stanara – Miše Marčetića.
– Ulica se nije mnogo promijenila unazad pedesetak godina. Jedino vrijeme kad je bilo malo “glasnije” bilo je vrijeme kad je preko puta bio “Lapidarij” – kaže Marčetić prisjećajući se kultnog diskokluba, popularno zvanog “Lap”, dodajući da se ipak zatvarao u pristojno vrijeme – u 23 sata.
Da ne bi upali u nevolje...
– Mom sinu kao pripadniku današnje generacije koja tada tek izlazi to je nezamislivo – kaže Marčetić, koji u “Lap” ipak nije odlazio jer mu je bio – preblizu. Odlučio se i za nešto udaljeniju školu, s obzirom na to da je u istoj zgradi u kojoj je nekad bio Lap i škola. Danas je to Gimnazija Tituša Brezovačkog, u 17. stoljeću tamo je bio konvikt isusovačke gimnazije, a prije toga kuća grofa Draškovića.
– Skijaši Natko Zrnčić Dim i Sofija Novoselić, glumac Mislav Čavajda, prvi pobjednik dječje Eurovizije Dino Jelusić... samo su neki od bivših učenika. Još je August Šenoa pisao da je gotovo trećina hrvatske inteligencije izišla iz plemićkog konvikta koji se nalazio u ovoj zgradi – kaže ravnatelj Damir Jelenski. Tamo je u vrtić odlazio i Ivan Perak, jedan od starosjedilaca Gornjeg grada.
– Roditelji su ondje vodili djecu da ne bi upadala u nevolje – kaže Perak.
Ma kakva Habdelićeva, Patačićkina i slično...ima duplo kraća ulica od njih, a zove se Novodvorska, na Trešnjevci. Druga po duljini je Kesterčanekova, ispod bolnice Rebro.