U našem lovištu snimali su i hollywoodske hitove

Njegov najveći “trofej”, kaže, fotografija je iz 1978. godine. Nastala je na Velebitu, a uhvaćen je trenutak u kojemu je iz košare koju je držao iskočila divokoza. Sve je to zabilježio kolega Željko Štahan, šumar i pasionirani lovac, a čim je snimljena, znali su da će fotografija postati povijesna. Značila je ona začetak napučivanja Sjevernog Velebita tom vrstom, a divokoze su doveli iz slovenske Kamniške Bistrice da bi ih pustili kod Lomske dulibe. Desetljećima kasnije divokoza se pojavila i u njegovu matičnom lovištu, odnosno u onom kojim gospodari njegovo društvo LD “Srna” Samobor, koje ove godine slavi 75. obljetnicu.

Odlikovanje sv. Huberta

Tek malo manje lovačkog staža ima Štahan u “svojim nogama”, a zbog zasluga u prosincu mu je Hrvatski lovački savez dodijelio i odlikovanje sv. Huberta, svojevrsnu nagradu za životno djelo. Njegova su sjećanja, među ostalima, pomogla da se napiše priča o povezanosti lovstva s tim krajem. Napisao ju je Marijan Lukšić, predsjednik “Srne”, a nedavno je izišla u sklopu Zbornika Ogranka Matice hrvatske iz Samobora.

– Povijest organiziranog lovstva i Samobora usko je povezana i duga jedno stoljeće, svjedoče tome i tekstovi u Lovačko-ribarskom viestniku iz 1899. i 1900. godine – govori Marijan Lukšić.

Društvo broji stotinu članova, a sve je počelo u listopadu 1945. godine, kad su osnovani.

– Imamo i spise koji sadrže podatke o uplatama upisnina i članarina. Već tri mjeseca kasnije imali smo 75 članova – ističe M. Lukšić.

Nije Štahan jedini koji već nekoliko desetljeća pazi da se ne poremeti ravnoteža flore i faune u Samoborskom i Žumberačkom gorju. Za sve zaslužne članove s dugim stažem LD “Srna” svake godine organizira posebno druženje, a voli Štahan, koji je lovački ispit položio 1960., i sam otići u planine pokraj Samobora, koje poznaje kao vlastito dvorište.

– Imam i omiljeno mjesto na koje volim sjesti, čekati i samo promatrati prirodu. A ponekad uočim i neke nove vrste koje se prošeću našim šumama – govori Štahan. Tako se, osim divokoze, koja je posljednjih nekoliko godina više puta viđena na Velikom dolu, gorjem pokraj Samobora prošeće se i medvjed, a u nekoliko je navrata uočen u Jarušju, oko deset kilometara zračne linije od središta ovog gradića.

– Jelen je također viđen na Vratniku, što je praktički na ulazu u Samobor – kaže M. Lukšić.

U svrhu uzgoja i zaštite jelenske divljači posljednjih 40-ak godina surađuju i sa slovenskim lovačkim društvima, i to na prostoru koji su nazvali lovno-uzgojni bazen Žumberak – Gorjanci. Lovište kojim gospodare proteže se od Save preko Samoborskog gorja do Žumberka; uz rijeku obitavaju fazani, divlje patke, trčka, srna, zečevi, prepelica i šljuka bena, a u brdima su najzastupljeniji divlja svinja, zec, srna i jelen.

– Imamo i radne akcije čišćenja područja pa svake godine odlazimo u potragu za divljim deponijima. Proteklih godina pronašli smo svašta, starih automobila, štednjaka, dijelova peći, bačvi, cipela... Odlazimo i na teško dostupna mjesta jer smo se navikli na zahtjevne terene – ističe Marijan Lukšić.

“Pijanist” u Noršić Selu

Kruna njihova rada je, među ostalim, i potpuno novi lovački dom u Grdanjcima s uređajima za biološko pročišćavanje otpadnih voda te centralnim i podnim grijanjem na pelete pa zdanje ima i energetski certifikat. Bave se i lovnim streljaštvom u sklopu kojeg osvajaju i prve nagrade, a svake godine pred Sve svete sjete se i onih koji više nisu s njima pa tako njihove delegacije obiđu posljednja počivališta kolega, njih 60-ak, koliko su ih uspjeli locirati, i to od Mirogoja, Gornjeg Vrapča, groblja oko Samobora pa sve do Slovenije. Kadrovi lovišta obišli su i cijeli svijet s obzirom na to da su se u Noršić Selu snimali i poznati hollywoodski filmovi “Pijanist” Romana Polanskog, “Praznici u Bosni” s Richardom Gereom u glavnoj ulozi te još desetak drugih.