U svijet otišla 233 doktora. Ovima koji su ostali recimo barem hvala

Liječnici su nam nužni. Iako u središte pozornosti dolaze najčešće kad mito i korupcija zasjene profesionalne i ljudske uspjehe u klinikama i bolničkim odjelima, kad satima čekamo u čekaonicama ili na listama za preglede i prijam, kad na vlastitim leđima osjetimo brojne propuste administracije...

Bez njih ne možemo. Zbog onih koji su se ogriješili o svoju profesiju ne smijemo osuđivati sve one požrtvovne stručnjake koji su nas spašavali, operirali, liječili, objašnjavali nam dijagnoze koje su upisivali u zdravstvene kartone, porađali nas, obiteljske liječnike koji su nas strpljivo slušali, kao i zubare od kojih čak pedeset posto građana ima strah – dentalofobiju.

Zato je ovo doba godine prilika da zahvalimo i liječnicima koji svoj posao odrađuju u našu korist – svjedoče to i naši čitatelji koji se povremeno jave u redakciju i mole da im mi novinari, umjesto njih, prenesemo zahvalu. Samo pravi profesionalci poput timova s odjela transplantacije, onkologije ili neurologije na Rebru i u Merkuru, liječnika iz Klaićeve bolnice, timova s trećeg kata oralne kirurgije Klinike za stomatologiju u Gundulićevoj, kao i ostali stručnjaci s kojima smo imali dobra iskustva, prije svega prijateljski odnos u kojemu mi pacijenti nismo bili brojke, već ljudi s boli, zaslužuju naše hvala. To je najmanje što možemo učiniti za ljude koji svoj privatni život ostavljaju iza vrata ordinacija. To više što ih, nažalost, gubimo. Odlaze iz Hrvatske u potrazi za boljim radnim uvjetima.

Brojke su jasne. Prema podacima Ministarstva zdravlja, u 2014. godini odobreno je 218 specijalizacija iz hitne medicine, 91 iz anesteziologije, a iz pedijatrije šezdesetak specijalizacija.

No u odnosu na tu statistiku, od ulaska Hrvatske u EU do početka ove godine 673 liječnika i 173 medicinske sestre i tehničara zatražilo je dopusnice za odlazak iz Hrvatske.

Otišla su 233 liječnika i 98 medicinskih sestara i tehničara. Dovoljan razlog da se zamislimo i priznamo:

Bez njih ne možemo.