U svijetu postoje već 60 godina, a Zagreb je tek prije mjesec dana dobio prvi: 'Treba nam ih još barem 10'

Prvi betonski skate park u svijetu otvoren je davne 1965. u gradu Tucsonu u američkoj saveznoj državi Arizoni. Gotovo šezdeset godina kasnije otvoren je prvi betonski skate park našoj metropoli, i to uz Zagrebačku aveniju u Španskom, kvartu koji, uz Skateboard klub Shpaolin, živi urbanu kulturu i dugo je vapio za ovakvim zdanjem. Uredila ga je ekipa iz tvrtke Tonbe Skateparks, koja gradi infrastrukturu za koturaške sportove diljem zemlje, a osnovao ju je poznati zagrebački skejter Marin Dundić.

Dokazano velik interes

– Na tom je terenu prije postojao montažni drveno-plastični skate park koji se zapravo vodio kao dječje igralište i s vremenom je konstrukcija istrunula. Dugo smo se navlačili s bivšom gradskom vlašću oko njegove obnove. Ništa se nije poduzimalo po tom pitanju, sve do prije nekoliko godina kada se dijete, nažalost, ozlijedilo pa su ga odlučili ukloniti – govori nam Dundić.

Dolaskom nove gradske uprave i promjenama u Vijeću četvrti Stenjevec, koje je financiralo projekt, počeli su konkretni pregovori oko gradnje pravog betonskog skate parka. S obzirom na to da je odlučeno da će se on graditi na lokaciji na kojoj je nekad stajao onaj montažni, cijeli proces tekao je poprilično brzo pa je šestero ljudi u svega šest tjedana uspjelo realizirati pravi mali raj za ljubitelje koturaških sportova.

>>VEZANI ČLANCI:

Svojim gabaritima, objašnjava Dundić, spada u male skate parkove, a izrađen je prema sigurnosnim normama koje propisuje Europska unija, ne može ga se vandalizirati te je otporan na atmosferilije. S obzirom na to da je betonski, nije mu potrebno nikakvo održavanje. U njega je ugrađen i samostojeći quarter, posebno atraktivan i zahtjevan element koji je uz pomoć temelja učvršćen za podlogu. Svojevrsna je inovacija na hrvatskoj skejterskoj sceni, s obzirom na to da je zdanje u Španskom prvo i jedino u našoj zemlji, a potencijalno i u regiji, koje ga zasad ima.

– Od prvog dana otkako se je otvoren, oko skate parka okupilo se stotinjak ljudi što je pravi pokazatelj koliko je ovakva infrastruktura potrebna u Zagrebu. Funkcionalan je i nemjerljivo kvalitetniji od svog prethodnika. Ipak, treba istaknuti da je skate park u Španskom, koje, uz Malešnicu, broji nekoliko desetaka tisuća stanovnika, veličine onoga kakav postoji u Svetom Petru u Šumi, a ondje, za usporedbu, živi oko tisuću ljudi – kaže Dundić pa domeće kako je skejterska kultura u metropoli itekako podcijenjena.

Bundek, Keglić, podvožnjaci...

Osim što ne postoji nijedan zatvoreni skate park pa su aktivni vozači prisiljeni na tri ili četiri mjeseca odlaziti na treninge u Sloveniju ili Austriju, tužno je i što opcije za skejtere, napominje, neprestano niču diljem Hrvatske, a Zagrebu ih je, s obzirom na potrebe i interes za koturaškim sportovima, potrebno još barem desetak.

– Od igara u Tokiju, dakle, prije dvije godine, skejtanje je postalo olimpijski sport koji je u inozemstvu itekako prepoznat. Želimo li pratiti europske trendove, treba se ugledati na gradove poput Münchena, koji ima 44 skate parka, odnosno svake godine urede četiri nova. Također, ondje je norma da se postavljaju uz gotovo svaki klasični park s toboganima, klackalicama i ostalim dječjim spravama. Na koturaške sportove ne gledaju samo kao na razonodu nego i kao na prevenciju loših navika tinejdžera poput zloupotrebe droga. S druge strane, Zagreb je svojedobno bio poznat po najgorim skate parkovima na ovim prostorima jer se u postavljanju nikad nisu konzultirali korisnici i stručnjaci iz tog područja – tvrdi Dundić.

U Španskom, dakle, zasigurno ne treba stati jer metropoli još nedostaje gradski skate park koji već godinama živi tek kao ideja, a trebao bi se realizirati na Bundeku, gdje bi se mogle zadovoljiti i olimpijske norme te je idealna lokacija zbog dobre prometne povezanosti. Brojni podvožnjaci bi, po uzoru na europske gradove, mogli poslužiti kao krov generacijama skejtera koji bi svoje vještine onda mogli uvježbavati i za lošijeg vremena pa se Dundić nada da će i ostale gradske četvrti slijediti primjer Stenjevca.

– Činjenica je da je ovaj skate park u Španskom premalen, a neke od lokacija na kojima bismo mogli izgraditi nove su, uz Bundek, i Keglić, na nekoliko mjesta u Sigetu, uz podvožnjak ispod Hrelića, mjesto betonskih igrališta iza kina Tuškanac koja nitko ne koristi... Velik je broj upravo takvih površina koje bi se mogle rekonstruirati i prilagoditi potrebama skejtera, vozača BMX-a i romobila. To je puno više od razonode i mislim da to javnost polako počinje shvaćati – govori Dundić.

A iako je mali, očekivanja za prvi betonski skate park u Zagrebu itekako su ozbiljna, otkriva nam Dundić pa domeće kako je želja kluba Shpaolin da na proljeće ondje organiziraju državno natjecanje za skejtere. U budućnosti bi voljeli uz vježbalište dobiti i neki od prostora u kojem bi mogli osnovati i prvu zagrebačku školu skejtanja, o kojoj sanjanju gotovo 20 godina.

>>VIDEO: Novinarka Katja Knežević počinje zero waste izazov