U Tallinu se svi voze besplatno, a u proračun se slijevaju milijuni. Za Zagreb - nemoguće!

Cijeli se grad vozi besplatno.

I još im se godišnje u proračun slije 20 milijuna eura. U Tallinnu, glavnom gradu Estonije, eksperiment koji je počeo prije nešto manje od četiri godine, čini se, drži vodu. Nazvali su ga populističkom mjerom tadašnjeg gradonačelnika Edgara Savisaara, danas suspendiranog zbog korupcije, no njegove mjere i te kako provode. Besplatno se u Tallinnu autobusima, tramvajima, trolejbusima i željeznicom prevoze samo građani prijavljeni tamo, a javni prijevoz financira se dijelom i od poreza građana. Odnosno – piše u nedavno objavljenoj studiji Odeda Catsa, profesora na Tehničkom sveučilištu u Delftu – grad od svakog građana godišnje dobije tisuću eura od poreza na dohodak.

To kod “nas ne bu išlo”

Otkako je uvedena ova shema, dodatnih 27.000 ljudi prijavilo je prebivalište u gradu koji sad ukupno ima nešto malo više od 443 tisuće stanovnika. Osim toga, građani svake dvije godine moraju izdvojiti dva eura. Tim novcem kupuju tzv. zelenu karticu koja im služi za neograničen broj putovanja. Svi drugi, koji nisu građani tog grada, plaćaju punu cijenu karte – 2 eura po vožnji, što je dodatni prihod. To je nemoguće primijeniti u Zagrebu – smatra prometni stručnjak Željko Marušić te dodaje da je javni prijevoz u glavnome gradu “invalidan”.

– Da bi takvo što funkcioniralo, trebali bi postojati drugi oblici javnog prijevoza, koji bi svi trebali biti povezani. Prvo se mora riješiti metro, povezati željeznicu i tramvajske linije, poboljšati protok prometa, ali i denivelirati prugu, posebice u centru... – kaže profesor Marušić te dodaje da bi veći broj ljudi koji se koriste javnim prijevozom doveo do njegova kolapsa i preopterećenja. No da bi prijevoz mogao biti jeftiniji, smatraju građani kojima je već “u krvi” švercati se. Čine to ne zato, tvrdi političar Miroslav Rožić, što nemaju novca, nego jednostavno – ne žele plaćati 10 kuna za kartu.

– Platit ću toliko i ako idem dvije stanice tramvajem od Britanca do glavnog trga, a ako hoću taksijem za istu relaciju nadodat ću četiri kune više – uspoređuje, Rožić koji se 2008. godine kao kandidat za gradonačelnika Zagreba zalagao za besplatni javni prijevoz. Cijena karte je, smatra, dvostruko skuplja nego što bi trebala biti.

– Tada je Grad iz proračuna subvencionirao ZET na godišnjoj razini sa 600 milijuna kuna – kaže Rožić. Da smanjenjem cijene karte pada i broj švercera, smatraju iz stranke ZA GRAD, a u prilog tome, kako su izračunali, govore i brojke. U sklopu studije “ZET za PET”  izračunano je da bi sniženje cijene karte na 5 kuna povećalo prihode ZET-u, a iznijeli su podatke iz prosinca 2013. godine prema kojima je zbog promjene cijene karte s 12 na 10 kuna broj “švercera” pao sa 60 na 40 posto.

– Zagreb je u vrhu po cijeni karata. Prosječni Zagrepčanin za mjesečni pokaz mora izdvojiti čak 5,37% mjesečne neto plaće, postotak koji nadmašuje samo 6 od 27 metropola članica EU. Usporedbe radi, u Bruxellesu se za mjesečni pokaz mora izdvojiti 2,09% plaće, u Beču 2,37%, a u Stuttgartu 2,9 posto – piše u studiji.

Grad se hvali subvencijama

Trenutačno pravo na besplatan prijevoz imaju umirovljenici kojima mirovina ne prelazi 3200 kuna, redoviti učenici i studenti s prebivalištem u Gradu Zagrebu, čiji su ukupni mjesečni prihodi po članu obiteljskog kućanstva manji od 2000 kuna, nezaposleni, osobe s invaliditetom, obitelj smrtno stradalog, zatočenog ili nestalog hrvatskog branitelja i darivatelji krvi. Od 2009. do 2011. godine besplatno se moglo voziti u užem središtu grada, no Grad je i tu odluku odlučio ukinuti.

O opciji besplatnog javnog prijevoza u gradskoj upravi, čini se, nisu ni razmišljali s obzirom na to da su na upit je li takvo što moguće u Zagrebu odgovorili nabrajajući što sve i koga kao Grad subvencioniraju te po kojim propisima. Iz ZET-a su samo rekli da nemaju mogućnost niti naplatiti kartu s obzirom na udaljenost koliko stanica se putnik vozi.